“Kosulja plava”
.
Bogu se molis,
Crkve obilazis,
Ikone gledas,
Slavske svece palis…
Opet, poroke redjas,
Zeno draga,
Kome dusa ti pripada,
Kad je naga!?
.
Добродошли!
“Kosulja plava” . Bogu se molis, Crkve obilazis, Ikone gledas, Slavske svece palis… Opet, poroke redjas, Zeno draga, Kome dusa ti pripada, Kad je naga!? .
“Kosulja plava”
.
Bogu se molis,
Crkve obilazis,
Ikone gledas,
Slavske svece palis…
Opet, poroke redjas,
Zeno draga,
Kome dusa ti pripada,
Kad je naga!?
.
Stari se hrast setio nas, klupa pod njim je prazna. Stari je hrast čekao nas, a mi bez hrasta, o… koja kazna. Stari je hrast voleo nas, sad mu je duša prazna. Stari se hrast setio nas, da nismo zajedno šta ako sazna? Stari se hrast kleo u nas, a sad smo tako daleko. Stari … Настави са читањем “STARI HRAST – Milovan Petrović”
Stari se hrast
setio nas,
klupa pod njim je prazna.
Stari je hrast
čekao nas,
a mi bez hrasta,
o… koja kazna.
Stari je hrast
voleo nas,
sad mu je duša prazna.
Stari se hrast
setio nas,
da nismo zajedno
šta ako sazna?
Stari se hrast
kleo u nas,
a sad smo tako daleko.
Stari se hrast
smejao na nas,
šta ako istinu,
kaže mu neko?
Milovan Petrović
–
РАЗБАЦАНЕ УСПОМЕНЕ Разбацане успомене некада оловних сећања превише брзих излива и прераних изјава љубави, брава добро закључаних, а сада врата широм отворених, па их промаја доноси, и у пркос ветру односи, до сваке одаје мога тела, јасно помирених са стварношћу, и тако гозбују по дамарима, извирују ми из зеница, баш као зрела лубеница, отворена,пожељна и … Настави са читањем “РАЗБАЦАНЕ УСПОМЕНЕ – Mиладиновић Сандра”
РАЗБАЦАНЕ УСПОМЕНЕ
Разбацане успомене
некада оловних сећања
превише брзих излива
и прераних изјава љубави,
брава добро закључаних,
а сада врата широм отворених,
па их промаја доноси,
и у пркос ветру односи,
до сваке одаје мога тела,
јасно помирених са стварношћу,
и тако гозбују по дамарима,
извирују ми из зеница,
баш као зрела лубеница,
отворена,пожељна и црвена
пуна слатког сока живота…
до јуче залеђеног
и скривених лепота
Све и када бих другачије хтела,
не бих ни могла нити смела,
да се одупрем себи самој,
јунакињи у помами ватре – главној…
Вуку ме набујале непознате реке,
јаких струја и топлих руку,
са снажним разлозима…
У галопу ждребице на путу,
у мени лавица спавала је,
па се полако буди неустрашива,
и уствари непоражена…
И тако…
Све и када би пришао,
са давно изреченим лепим лажима
и крилима лептира, а очима ланета….
Не, не бих ни приметила,
камичак који се ковитла испред ногу….
А, не тако давно мислила сам
да све ово сигурно не могу!
РАЈ , ДА – ТО ЈЕ ПУТ ЗА РАЈ….
(с) Миладиновић Сандра
Leteo je golub jedan, visoko, visoko, pa ugleda golubicu, njeno plavo oko. Golubica gnezdo svija i pomoć joj treba, pa se golub spusti dole, pravo s plavog neba. Donese joj svoje pero, pa u gnezdo stavi, golubica zaguguta; “Anđeo si pravi”. Sad zajedno golubovi, brže gnezdo sviše, gugutaše, poljubiše, pa se odmoriše. Iz tog malog, … Настави са читањем “TUŽNI GOLUBOVI – Milovan Petrović”
Leteo je golub jedan,
visoko, visoko,
pa ugleda golubicu,
njeno plavo oko.
Golubica gnezdo svija
i pomoć joj treba,
pa se golub spusti dole,
pravo s plavog neba.
Donese joj svoje pero,
pa u gnezdo stavi,
golubica zaguguta;
“Anđeo si pravi”.
Sad zajedno golubovi,
brže gnezdo sviše,
gugutaše, poljubiše,
pa se odmoriše.
Iz tog malog, lepog doma,
pod rogom u štali,
uskoro se izlegoše,
golubčići mali.
Hranili ih roditelji,
učili da lete;
“Vratiće se jednog dana
kada nas se sete”.
I zaista odleteše,
golubčići mali,
ostaviše roditelje,
na gredi u štali.
Čekali ih roditelji,
ko svak svoje dete,
ali mladi golubovi,
nikad da dolete.
Jednog dana,
dva jastreba,
videše s visina,
dva mladunca,
pa rešiše,
sladiti se njima.
Razleti se perje svuda,
nasta večna tama,
zadnje reči kad kriknuše;
“Joj tata i mama!”
Čekaju ih roditelji,
na gredi u štali,
zlu sudbinu svoje dece,
još nisu saznali.
Kad vidite dva goluba,
kako tužni sede,
to čekaju svoju decu,
kući da dolete.
Milovan Petrović
–
Zbog očiju njenih ja razum gubim I kad me pogleda postajem list, lebdim kroz vazduh bez tela i duše, nosi me vetar mirisan i čist. U očima njenim kriju se zvezde, cakle ko fenjer u tamnoj noći, mami me svetlo i vuče ka njima, mame me njene čarobne oči. To nisu oči već … Настави са читањем “Njene oči”
Zbog očiju njenih ja razum gubim
I kad me pogleda postajem list,
lebdim kroz vazduh bez tela i duše,
nosi me vetar mirisan i čist.
U očima njenim kriju se zvezde,
cakle ko fenjer u tamnoj noći,
mami me svetlo i vuče ka njima,
mame me njene čarobne oči.
To nisu oči već mora plava,
u njima se ogleda nebeski svod,
polako tonem,vuče me dubina,
bespomoćan,vezan kao nasukan brod.
Kraj potoka sedeo sam dugo i gledao ribe razigrane, igrasmo se i mi ovde nekad, provodismo tu najlepše dane. Potok stari i dalje se igra, zapljuskuje svojim slapovima, ribice su bezbrižne u njemu, pa se potok veseli sa njima. Ostavismo potok i ribice, odrastosmo tako iznenada, putevi nas odvedoše dalje, stazom škola, a kasnije rada. … Настави са читањем “KRAJ POTOKA – Milovan Petrović”
Kraj potoka sedeo sam dugo
i gledao ribe razigrane,
igrasmo se i mi ovde nekad,
provodismo tu najlepše dane.
Potok stari i dalje se igra,
zapljuskuje svojim slapovima,
ribice su bezbrižne u njemu,
pa se potok veseli sa njima.
Ostavismo potok i ribice,
odrastosmo tako iznenada,
putevi nas odvedoše dalje,
stazom škola, a kasnije rada.
Svak je svoju stazu izabrao,
potok nam se sad više ne nada,
ja sam svoju mladost napustio,
a i ti si, nisi više mlada.
Dal’ kroz potok ista voda teče,
ili druga ko mladosti naše,
dal’ su ribe iste one stare,
il se sada moje sene plaše.
Dal’ se i ti kad potoka setiš,
malog slapa, ribica i mene,
dal’ sećanja u tebi postoje,
il ih davno izbrisalo vreme.
Milovan Petrović
–
Zašto mi u snove bez pitanja dođeš, poigraš se sa mnom i uradiš svašta, vodiš me kroz svemir i svetove nove, zaludi me u snu tvoja bujna mašta. Tako mi se spretno u pesme uvučeš, da o zvezdi, cveću, možda piso ne bi, pa sve što bih jadan započeo drugo, na kraju se opet zavrsi … Настави са читањем “JA SE NE DVOUMIM – Milovan Petrović”
Zašto mi u snove
bez pitanja dođeš,
poigraš se sa mnom
i uradiš svašta,
vodiš me kroz svemir
i svetove nove,
zaludi me u snu
tvoja bujna mašta.
Tako mi se spretno
u pesme uvučeš,
da o zvezdi, cveću,
možda piso ne bi,
pa sve što bih jadan
započeo drugo,
na kraju se opet
zavrsi o tebi.
Sad si mi i maštu
uzela pod svoje,
pa ništa ne mogu,
već o tebi maštam,
drugi bi te možda,
osudio preko
ja se ne dvoumim,
već sve ti opraštam.
Milovan Petrović
–
“nada” . Trazit ces me U dnu duse svoje, Srca, u mislima… Vec za godinu koju Trazit ces me… Sad mislis da srecan si, A znam, trazit ces me U svojim zivotnim promasajima, U bolesti tela svog, U depresijama svojim… Um ti jos uvek Na mene se oslanja, Trazit ces me Terana od savesti, Ako … Настави са читањем “TRAZIT CES ME milka vukic vujnovic”
“nada”
.
Trazit ces me
U dnu duse svoje,
Srca, u mislima…
Vec za godinu koju
Trazit ces me…
Sad mislis da srecan si,
A znam, trazit ces me
U svojim zivotnim promasajima,
U bolesti tela svog,
U depresijama svojim…
Um ti jos uvek
Na mene se oslanja,
Trazit ces me
Terana od savesti,
Ako ne od savesti,
Trazit ces me
Zbog Pravde Bozje
Ja ostajem
Nepopravljiva greska
Tvoja, a i moja….
Buducnost je neizvesna…
Trazit ces me mala
Kad postanes
Svega svesna…
Mogao sam
Mnogo da ti dam
Ali znaj, vise necu
Biti sam…