КРУГОВИ – Драгош Павић

На кругове поделише То паклено трајалиште што истраја за векове па човека мртвог духа не радује чистилиште Тамо кужним ритмом смртним У првоме поклон примиш па се онда надаш рају ал се споро ближиш крају. Девети нам сатре наду јер нам увек покушаји сва надања обмањују. Надање се изјалови па се смртно измигољи и подвуче … Настави са читањем “КРУГОВИ – Драгош Павић”

На кругове поделише
То паклено трајалиште
што истраја за векове
па човека мртвог духа
не радује чистилиште

Тамо кужним ритмом смртним
У првоме поклон примиш
па се онда надаш рају
ал се споро ближиш крају.

Девети нам сатре наду
јер нам увек покушаји
сва надања обмањују.

Надање се изјалови
па се смртно измигољи
и подвуче смртну сенку
без окриља у долину.

Тад растока смрадно гмиже
Да подави освануле
Нема куда осим назад
у исконско родоскврње.

Заборавиш да невреме
ратоборно ослушкује
врпољи ѕе у нечасти,
сачувао ветар дувни
Акоји сможди времско царство
У беспућу вековечном.

Драгош Павић

Нијанса

Ево ме како бојим крилати сан што даx одузима што мисао кида а осмеx у звездани рој кује Ево ме како са тугом под руку Ја луталица стара нижем бисере од истине сјајне и недам том блиставом чуду из ока да кане Ево ме наравно у кишноме дану како делим неДељиво а множим неМноживо како … Настави са читањем “Нијанса”

Ево ме како бојим крилати сан што даx одузима
што мисао кида а осмеx у звездани рој кује

Ево ме како са тугом под руку Ја луталица стара
нижем бисере од истине сјајне
и недам том блиставом чуду из ока да кане

Ево ме наравно у кишноме дану
како делим неДељиво а множим неМноживо
како се од милине растапам без бола

Јер знам,
да све је ово моја боја,
нијанса што Живот мами

Промоција издања ПоезијеСРБ на Сајму књига Расинског округа у Крушевцу 2015.

[ti_audio name=”Promocija izdanja PoezijeSRB”] Prvog dana Sajma knjiga i izdavaštva Rasinskog okruga, 07.10.2015. godine u Klubu KCK u Kruševcu svoju izdavačku delatnost za 2015. godinu predstavilo je prigodnom promocijom Udruženje pesnika Srbije – PoezijaSRB iz Kruševca, koje je ove godine objavilo sledeća izdanja : 1. Časopis za poeziju – PoezijaSRB broj 3.; 2. Knjigu ZAGONETKA … Настави са читањем “Промоција издања ПоезијеСРБ на Сајму књига Расинског округа у Крушевцу 2015.”

[ti_audio name=”Promocija izdanja PoezijeSRB”]

Prvog dana Sajma knjiga i izdavaštva Rasinskog okruga, 07.10.2015. godine u Klubu KCK u Kruševcu svoju izdavačku delatnost za 2015. godinu predstavilo je prigodnom promocijom Udruženje pesnika Srbije – PoezijaSRB iz Kruševca, koje je ove godine objavilo sledeća izdanja :

  • 1. Časopis za poeziju – PoezijaSRB broj 3.;
  • 2. Knjigu ZAGONETKA DRAINAC – Odabrane pesme i prikazi;
  • 3. Zbornik boemske poezije – PIJEMO ŽIVOT I JA;
  • 4. KNJIGA O JOVU – ALHEMIČARU ŽIVOTA – roman Dragice Zdravić iz Kruševca;
  • 5. KAD SU SVECI PO ZEMLJI HODILI – Knjigu duhovne poezije Mirka Stojadinovića iz Makrešana kod Kruševca;
  • 6. SVE PESME SRCA MOG – Knjigu poezije Milovana Petrovića iz Švedske;
  • 7. TRAŽIM TE – Knjigu poezije Dragana Duvnjaka iz Beograda;
  • 8. OŽILJAK NA LEVOJ RUCI – Knjigu Poezije Danice Rajković iz Kruševca;
  • 9. MAŠTANJA I STVARNOSTI TREĆEG DOBA – Knjigu poezije Veselinke Igić-Filagić iz Šida;
  • 10. BOSUT SREMOM TEČE – Knjigu poezije Slobodana Cvitkovića iz Šida;
  • 11. MOJA LIVADA ŽIVOT MOJ – Knjigu poezije Jelene Petronijević iz Jablanice kod Kruševca;
  • 12. U SENCI VAROŠKIH KAPIJA – Srpsko-Englesko izdanje poezije Latinke Djordjević iz Kruševca, odnosno Ciriha; a na štandu Poezije Srb izložili smo i autorsko izdanje;
  • 13. ŠAPUĆE LJUBAV – Knjigu poezije Latinke Djordjević iz Kruševca, odnosno Ciriha. Takodje smno najavili i
  • 14. NAJTIŠE POSVETE – Knjigu Lepe Simić iz Ciriha (koja će izaći do kraja godine)

Promociju navedenih knjiga poezije, romana i časopisa vodio je Ljubodrag Obradović – predsednik Udruženje pesnika Srbije – PoezijaSRB sa sedištem u Kruševcu u saradnji sa Danicom Gvozdenović i Sašom Miletićem. Tehnički je promociju vodio Marko Višnjić, koji je napravio i audio zapis ovog književnog dogadjaja koji možete natenane preslušati da osetite pravu atmosveru…

Љубодраг Обрадовић, Даница Гвозденовић, Саша Милетић и Мирко Стојадиновић

Песнички Маратон КЦК, Крушевац 2015 – ПоезијаСРБ & КЦК

Slike na Fejsbuku Победници Песничког маратона КЦК 2015 су: Саша Милетић из Крушевца и Слободан Јовановић из Ћуприје, који равноправно деле прву награду. Друго место место освојио је Драгиша Павловић Расински из Крушевца, а треће место опет равноправно деле Матилда Јанковић из Ћуприје и Мирко Стојадиновић из Крушевца. Специјалне награде и захвалнице освојили су: Јована … Настави са читањем “Песнички Маратон КЦК, Крушевац 2015 – ПоезијаСРБ & КЦК”

Slike na Fejsbuku

Победници Песничког маратона КЦК 2015 су: Саша Милетић из Крушевца и Слободан Јовановић из Ћуприје, који равноправно деле прву награду. Друго место место освојио је Драгиша Павловић Расински из Крушевца, а треће место опет равноправно деле Матилда Јанковић из Ћуприје и Мирко Стојадиновић из Крушевца. Специјалне награде и захвалнице освојили су: Јована Марковић из Љубаве, Ненад Ђекић из Крушевца, Сенад Авдић из Чачка, Слађана Бундало из Крушевца и Зорица Запорожац из Крушевца.


Победници Песничког маратона КЦК 2015: Слободан Јовановић Стубички и Саша Милетић

На Песничком маратону КЦК 2015, у заједничкој организацији Културног центра Крушевац и Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу, који је одржан 07.10.2015. године у Клубу КЦК у оквиру Сајма књига и издаваштава Расинског округа *РАСИНСКИ ЦВЕТ 2014* наступили су песници из Ћуприје, Крушевца, Чачка, Треботина, Кобиља, Љубаве… Маратон су осмислили и водили Јелена Протић-Петронијевић – уредница КЦК и Љубодраг Обрадовић – председник Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу, који су били и чланови стручног жирија Песничког маратона КЦК 2015. у коме су поред њих били и др Милош Марковић – председник, Борисав Бора Благојевић – члан и Даница Гвозденовић – члан.

ПОД ТРЕПАВИЦАМА…..Миладиновић Сандра

ПОД ТРЕПАВИЦАМА Од маште глава не боли А ја сам у очима твојим Сигурна док сањам Видим те на сваком углу Прођем кроз силуету Али ништа зато јер знам да Једини си на свету… Моме имену привезак си А овом срцу мелем Kao прамичци реке Пловиш мојим крвотоком, И птице би ме понеле Где год … Настави са читањем “ПОД ТРЕПАВИЦАМА…..Миладиновић Сандра”

преузимање

ПОД ТРЕПАВИЦАМА
Од маште глава не боли
А ја сам у очима твојим
Сигурна док сањам
Видим те на сваком углу
Прођем кроз силуету
Али ништа зато јер знам да
Једини си на свету…
Моме имену привезак си
А овом срцу мелем
Kao прамичци реке
Пловиш мојим крвотоком,
И птице би ме понеле
Где год да јато крене
У потрази за тобом
Нисам им тешко бреме!
У стеновитој тишини
Непознате врлети
Корачам по длановима
Вољене твоје душе
Долазим до врха
Без грашка зноја на челу,
Гледам у небо без краја
И видим тебе у њему!
О зар волети је грех,
Чак и без додира, приче,
Зар она празна клупа
Одавно не чека на нас?
Туга је свлада видим
Када угнезди непознате,
не да не зна да воли,
али дрхти већ сате и сате!
Чувај ме под трепавицама
молим те!

(с) Миладиновић Сандра

ODLAZIM – Milovan Petrović

Odlazim iz ovog grada ovde me ništa ne veže, iz ovog sumornog mesta čak i prosjaci beže. Odlazim, u ovom mestu jesen je zaista duga, kiše padaju često a s njima dođe i tuga. Odlazim negde ka jugu, gde sunce sija često i gde sigurno postoji i za nas bolje mesto. Odlazim, ti zato ne … Настави са читањем “ODLAZIM – Milovan Petrović”

Odlazim iz ovog grada
ovde me ništa ne veže,
iz ovog sumornog mesta
čak i prosjaci beže.

Odlazim, u ovom mestu
jesen je zaista duga,
kiše padaju često
a s njima dođe i tuga.

Odlazim negde ka jugu,
gde sunce sija često
i gde sigurno postoji
i za nas bolje mesto.

Odlazim, ti zato ne plači
obriši suze sa lica,
ja ništa drugo i nisam,
već tvoja predhodnica.

Odlazim, a kada nađem,
to naše mesto iz snova,
krenuće za nas ponovo,
jedna budućnost nova.

Odlazim i ti ćeš doći
jednoga sunčanog dana,
s osmehom na svome licu
i s višnjom na usnama.

Milovan Petrović

–

БОЛЕСТ ВЕКА….Миладиновић Сандра

БОЛЕСТ ВЕКА Kада би се младост Дружила са ластама Онда се са старошћу Никад не би састала Сета се у живот Никад не би уткала Јер она би стално Тамо амо лутала Са југа на север Са севера на југ Попут неке фрајле Вртела у круг… Ама шта ће младости Било какве бриге Око ње … Настави са читањем “БОЛЕСТ ВЕКА….Миладиновић Сандра”

1451334974pizapw1408125284

БОЛЕСТ ВЕКА

Kада би се младост
Дружила са ластама
Онда се са старошћу
Никад не би састала
Сета се у живот
Никад не би уткала
Јер она би стално
Тамо амо лутала
Са југа на север
Са севера на југ
Попут неке фрајле
Вртела у круг…
Ама шта ће младости
Било какве бриге
Око ње већ лети
Миомирис књиге
Око ње већ љубав
Плете праве мреже
Све јој је већ дато
и ништа не стеже…
Попут каквог анђела
Свуда светлост шири
Не пада јој на памет
Да се икад смири…
Од тајне до тајне,
Од ока до ока,
Ниједна јој улица
Није преширока,
Довољно је луда
а довољно мудра
Сигурна да кишу
Увек прати дуга
Ако и не прати
Та створиће свашта
Њој никада није
зафалила машта
Зар године броји
ко ником не дугује
тај што увек са ластама
воли да другује?
Краја нигде не би било
Као ни почетка
Када би она постала
Болест сваког века!

(с) Миладиновић Сандра

JAMAJKA

Reći ću mu ako me pita (i ako me ne pita ) Da si mi sad samo prijatelj Tvrdim  glasom Reći ću da te se retko setim I da sam čula da živiš na Jamajci (što na aravak jeziku znači zemlja proleća i mekih  vetrova) I da si oženjen mulatkinjom   Verovaće mi Jer ljubiću … Настави са читањем “JAMAJKA”

Reći ću mu ako me pita

(i ako me ne pita )

Da si mi sad samo prijatelj

Tvrdim  glasom

Reći ću da te se retko setim

I da sam čula da živiš na Jamajci

(što na aravak jeziku znači

zemlja proleća i mekih  vetrova)

I da si oženjen mulatkinjom

 

Verovaće mi

Jer ljubiću ga strasnije  nego inače

Žestinom očajnice

(dok govorim o tebi

i tonem u pakao sa njim )

Poverovaću i sama

Bar u trenucima sirove  strasti

Kad telo  izda  dušu

Bar na par sekundi neću te se sećati

Zaboraviću

Da mi je mrtva duša Jamajka u kojoj živiš

I da sam urođenica

Koja na jeziku poezije laže (sebe)

Da si mi sad samo prijatelj

 

copyright © Nena Miljanović

DUGINO GOROBILJE – Dragoš Pavić

DUGINO GOROBILJE Da li vekovi tutnje ili klize, gamizu sepavim hodom, raskalasno kolom vihore, praznim obecanjima uznemire rodoskvrno, nasrcu otpadom do srama, uljuljkuju obecanjima na pocetku novog, oglodanu kost daruju na kraju, na isteku oplodjavaju se bolestima, igraju dusama ojadjeno, nude snishodljivima nadu, poklone daruju proracunato profiterski, sto godina isprazne sto ljudskih zadriglih maglina,napune sto … Настави са читањем “DUGINO GOROBILJE – Dragoš Pavić”

DUGINO GOROBILJE

Da li vekovi tutnje ili klize,
gamizu sepavim hodom,
raskalasno kolom vihore,
praznim obecanjima uznemire rodoskvrno,
nasrcu otpadom do srama,
uljuljkuju obecanjima na pocetku novog,
oglodanu kost daruju na kraju,
na isteku oplodjavaju se bolestima,
igraju dusama ojadjeno,
nude snishodljivima nadu,
poklone daruju proracunato profiterski,
sto godina isprazne sto ljudskih
zadriglih maglina,napune
sto nabusitih oteklina,
smozde sto nezaraslih iluzija,
obmanu vekovnu vaskrslu obmanu,
cinizmom klistire obecanja,
zgrudvane oholoscu zamute
pradedovske mucnine
a poseju iskone usitnjene za
nove rasplode obezglavljene.

Planduje svaki vek na vestom
plandistu sirine i smilja,
raskalasno, razulareno nudi obilja
da oplemeni koga je izabrao
da duznim dugom ne presahne duga
gorobilja, planduje i kad cinove menja
iz korenja ovaplocenja,
zeli vek da bude lek
onom pre njega,
da li ce lelek, da li ce kamenjari
zakloparati urlikom il strunom
zasvirati, da li ce Galilej
ili Odisej imati radno vreme,
ili ce novo vreme terme
kroz kanale ispisati nove
izohipse
direktno u molekule a nicati,
rusiti, padati, dizati,
kao Golgota nestati, stici u snove
na dno ili dici se visoko
bez straha od bezdana
od dana do dana.

Dva su sveta razapeta.
Katkqad je dobro , al zala mnogo.
Plagijat kroz vekove na indigu
izgubi sjaj, namesti se beskraj
pa u njemu tumaraj po bespucu veka.

Kad gresno dobro nemusto zamumla,
to ce se sklad suprotnosti nagnuti na jednu stranu,
razmedjenu, omadjijanu,
pa pravda zacari kao tragovi do pecine
omalovazene vecine.
Treba se radovati sto misao
naglo procveta,
ushitom i obuhvatom veka
od zacetka do turobnog plamteceg kotla
koji se, kazu, ne hladi,
prepun je krugovas vrelih Danteovih,
al zato na zamlji vek se hladi vetrenjacama
smelim donkihotskim, miri se
sa lucama mikrokozme, pa paradoks iznese na kraj veka
svoj mali kukavni il bujni
kao zeljena Klitemnestra, Jelena, Penelopa…

, razulareno

,
poklone daruju proracunato profiterski,
sto godina isprazne sto ljudskih
zadriglih maglina,
napune sto nabusitih oteklina,
smozde sto nezaraslih iluzija,
obmanu vekovnu nezasitu obmanu,
cinizmom klistire obecanja,
zgrudvano oholoscu zamute
pradedovske mucnine da istrajno poseju
iskone usitnjene za nove
rasplode obezglavljene.

Planduje svaki vek
na vestom plandistu sirine i smilja,
raskalasno,razulareno nudi obilja
da oplemeni koga je izabrao
da duznim dugom ne presahne duga
gorobilja, planduje i kad cinove menja
iz korenja ovaplocenja
za nova vaskrsenja,
zeli vek da bude lek onom pre njega
a ispred njega da li ce lelek,
da li ce kamenjari zakloparati
urlikom il strunom zasvirati,
da li ce Galilej ili Odisej
imati radno vreme, ili ce nove
vrele terme kroz kanale
ispisati nove izohipse
direktno u molekule, a nicati,
rusiti, padati, dizati, stici u snove
na dno ili dici se visoko bez straha
od bezdana od dana do dana.

Dva su sveta razapeta.
Nekad je dobro a zala mnogo,
sutra plagijat kroz indigo izgubi
sjaj, namesti se beskraj pa
u njemu tumaraj po bespucu veka.
Ako se zlo nakostresi kad
gresno dobro izusti mumlanje
nemusto,to ce se sklad suprotnosti
nagnuti na jednu stranu
razmedjenu, omadjijanu, pa opet
pravda zacari kao tragovi do pecine
omalovazene vecine, jer su svi imali pravo
da rade pravo. Treba se radovati
sto misao naglo procveta,
ushitom i obuhvatom celoga veka
od zacetka do turobno plamteceg
kotla koji se, kazu, ne hladi,
prepun je krugova vrelih Danteovih,
al zato na zemlji vek se hladi
vetrenjacama smelim,
donkihotskim, miri se sa lucama
mikrokozme, da paradoksom
iznese na kraj velikog veka
svoj mali kukavni il bujni
kao Klitemnestra,Jelena, Penelopa…

Dragos Pavic,
18. avgust 2015.