Nežno me dodirni
Senkom svojih priča
Ja znam da to su grimase
Tvoga lica;
A dok odlaziš sa ovih ulica
Sve izgledaće kao
Još jedna nedoumica.
Добродошли!
Nežno me dodirni Senkom svojih priča Ja znam da to su grimase Tvoga lica; A dok odlaziš sa ovih ulica Sve izgledaće kao Još jedna nedoumica.
Nežno me dodirni
Senkom svojih priča
Ja znam da to su grimase
Tvoga lica;
A dok odlaziš sa ovih ulica
Sve izgledaće kao
Još jedna nedoumica.
Ne plači, Jutro te sakriva. Odlazite gavrani!! Ovde mrak ne počiva. A mesec za tobom Plavu boju proliva…
Ne plači,
Jutro te sakriva.
Odlazite gavrani!!
Ovde mrak ne počiva.
A mesec za tobom
Plavu boju proliva…
. Putokaz nudi dva smjera : Odluka je okicena Crnim verigama . Ni roda… ni Boga Nezeli ispostovati….. ….. “zrtve poznaju cvokotanje” . Sloboda je dopustena… Niko nista ne zamera…. BOG racun dostavlja !
Odluka je okicena
Crnim verigama
.
Ni roda… ni Boga
Nezeli ispostovati…..
….. “zrtve poznaju cvokotanje”
.
Sloboda je dopustena…
Niko nista ne zamera….
BOG racun dostavlja !
АЛ ЗЈАПИ СЛИКА КРАЈА готово је – каза ми се готово је већ ме је била испунила слана вода испунила до изнад грла прошла је и драгоцена секунда све сам видео разумео живот ми је био кристална кап и та је кап пала на дно више ништа не постоји грудве снега и леда вучја крв … Настави са читањем “Рајица Драгићевић: АЛ ЗЈАПИ СЛИКА КРАЈА”
АЛ ЗЈАПИ СЛИКА КРАЈА
готово је – каза ми се готово је
већ ме је била испунила слана вода
испунила до изнад грла
прошла је и драгоцена секунда
све сам видео разумео
живот ми је био кристална кап
и та је кап пала на дно
више ништа не постоји
грудве снега и леда вучја крв
љубав дечачка тек почела
ал зјапи слика краја
пре времена дошла
ал звечи неразбуђеним срцем
нераспеваним
ал замахну нечија рука
између смрти и мене
и раздвоји светло од таме
и би дан
први
у моје успавано село
већ су биле послате разгледнице
„утопио се онај сироти онај несрећни“
а с друге стране
кроз плаветнило кроз лепоту зјапило је:
поздрав са златног јадрана
Из књиге „Истрајавам“, Научна књига, Београд, 1996.
ЗА ЉУБАВ ЈОШ ИМА НАДЕ Oдједном тако с јутра у поглед долута немир јесени као пред крај, као у смирај ветар пропева, тихо, у листу што скакуће низ падине сећања. И ти се осврнеш на обећања младости да ћеш ми с кишом која се спрема донети промрзле руке да их дахом угрејем, да те … Настави са читањем “ЗА ЉУБАВ ЈОШ ИМА НАДЕ – Срећко Симић”
Oдједном тако с јутра
у поглед долута немир јесени
као пред крај,
као у смирај ветар пропева,
тихо,
у листу што скакуће низ падине сећања.
И ти се осврнеш на обећања младости
да ћеш ми с кишом која се спрема донети промрзле руке
да их дахом угрејем,
да те насмејем глупошћу која ми на памет падне прва
и да те гледам без речи
као да те видео никад нисам,
док се уз мене прибијаш
под мали кишобран кога ће ветар однети.
Сада си ту
и твоји кораци погледом траже сањиво сунце
и ова соба
која нас скрива као бегунце
од света
шапатом твојим мирише.
Док размотавам клупко сна
осмех ми додир твој краде
и спокојно затварам очи
јер за љубав још крадем ноћи
јер за љубав још има наде.
(Ili, “Srećna vam Godina nova”.) Pričaše da biće bolje a bilo mi je samo pet. Rekoše mi da moram se boriti punio sam dvadeset i pet. Tvrdiše da samo zajedno možemo menjati svet. Boreći se tako kroz život napunih pedeset. Sada mi i drugi govore isto: “Sa nama će biti bolje”, ali ja odavno … Настави са читањем “BIĆE BOLJE – Milovan Petrović”
(Ili, “Srećna vam Godina nova”.)
Pričaše da biće bolje
a bilo mi je samo pet.
Rekoše mi da moram se boriti
punio sam dvadeset i pet.
Tvrdiše da samo zajedno
možemo menjati svet.
Boreći se tako kroz život
napunih pedeset.
Sada mi i drugi govore isto:
“Sa nama će biti bolje”,
ali ja odavno za borbu
i nemam više volje.
Opet sam na samom početku,
ko rođen kad sam bio,
ko mi je snove o boljem,
podlački uništio.
Sad kad je istina vidljiva
tu oko nas svuda,
sve češće razmišljam o ideji,
i borbi Robina Huda.
Tako vam konačno izađoh
iz bajki i pustih snova,
bolje je samo za NJIH,
SREĆNA VAM GODINA NOVA!
Milovan Petrović
Gase se vatrometi ponoćnoga slavlja i mamurni Mesec iznad mog uzglavlja pijano plače stihove o tebi, isto ko i lani. U godini Novoj ničega novoga – tuga se nastavlja.
Gase se vatrometi ponoćnoga slavlja
i mamurni Mesec iznad mog uzglavlja
pijano plače stihove o tebi, isto ko i lani.
U godini Novoj ničega novoga – tuga se nastavlja.
ЦРВЕНИ ФЕРАЛ Снујемо будни а ткамо наопако – душу као кошуљу телу, превише танану за пут трновит, за живот гарав одвише белу. Судбу кривимо за силовања, невино кренули улицом црвених ферала у тако светачки скројеним оделу.

ЦРВЕНИ ФЕРАЛ
Снујемо будни а ткамо наопако –
душу као кошуљу телу,
превише танану за пут трновит,
за живот гарав одвише белу.
Судбу кривимо за силовања,
невино кренули улицом
црвених ферала у тако светачки
скројеним оделу.
Želela je promeniti predstavu o smislu života. Detaljno je analizirala sva dotadašnja postignuća i posrnuća. Unela se tako duboko da se i sam život zapitao šta predstavlja u njenoj unutrašnjosti. Imao je posla širom sveta pa se neprimetno udaljio i ušao u dete koje je plakalo a ništa ga nije pitalo. Ona to, naravno, nije … Настави са читањем “POETSKE KRATKE PRIČE – PERPETUUM MOBILE X — Marina Adamović”
Želela je promeniti predstavu o smislu života.
Detaljno je analizirala sva dotadašnja postignuća i posrnuća. Unela se tako duboko da se i sam život zapitao šta predstavlja u njenoj unutrašnjosti. Imao je posla širom sveta pa se neprimetno udaljio i ušao u dete koje je plakalo a ništa ga nije pitalo.
Ona to, naravno, nije osetila; a kako bi kad je, najzad, dobila na značaju.
“Idemo dalje” šapnuo je život malenome.
Pitaš se zašto te noćas tražim, Zvučim ti čudno, zovem iznenada Nikad ti nisam ni prišao blizu, Pitaš me zašto te zovem sada. Moram ti reći nešto bitno, Što mi već dugo leži na duši, Što me izjeda, pali iznutra, Pa me ko lišće kida i suši. Moram ti reći jednu tajnu, Pre … Настави са читањем “Moram ti reći – Nenad Đekić”
Pitaš se zašto te noćas tražim,
Zvučim ti čudno, zovem iznenada
Nikad ti nisam ni prišao blizu,
Pitaš me zašto te zovem sada.
Moram ti reći nešto bitno,
Što mi već dugo leži na duši,
Što me izjeda, pali iznutra,
Pa me ko lišće kida i suši.
Moram ti reći jednu tajnu,
Pre nego isčeznem u beli svet,
Ti si mi bila najlepša ruža,
U tuđoj bašti, moj omiljeni cvet.