CVET PORED STAZE -2 – Slobodan Jevremović

Istom sam stazom prošao danas i moram reći, cvet stoji, čeka na nas, nisu ga ukrali niti posekli, uništili nisu, ni istinu pretekli, pa tebi pišem ove tople reči da zna dobra duša tvoja, cvet naš je zauvek tamo, stoji i gleda i nikom se ne da, mila moja… (Bgd, 08. Jul 2017)

Istom sam stazom prošao danas
i moram reći, cvet stoji, čeka na nas,
nisu ga ukrali niti posekli,
uništili nisu, ni istinu pretekli,
pa tebi pišem ove tople reči
da zna dobra duša tvoja,
cvet naš je zauvek tamo,
stoji i gleda i nikom se ne da,
mila moja…

(Bgd, 08. Jul 2017)

medveđa humanist – Živomir Savić

beli medved i čovek crnomanjast ne severnom polu stanovnik i istraživač čovek u toploj zimskoj jakni medved je go mada se nikad nije skinuo nego je čovek odbacio svoje krzno i dlake ako i to nije zabluda jer možda je odbacio mnogo ali nikad nije odbacio sve dlake a sve ostalo savršene oči srce mozak … Настави са читањем “medveđa humanist – Živomir Savić”

beli medved i čovek crnomanjast

ne severnom polu

stanovnik i istraživač

čovek u toploj zimskoj jakni

medved je go

mada se nikad nije skinuo

nego je čovek odbacio

svoje krzno i dlake

ako i to nije zabluda

jer možda je odbacio mnogo

ali nikad nije odbacio sve dlake

a sve ostalo

savršene oči

srce mozak udovi

strah glad i smrt

sve je to potpuno isto

pa zašto onda u svest

odmah navale razlike

između medveda i čoveka

kad nema suštinskih razlika

niti ih je bilo kad su bile manje

niti će ih biti kad budu veće

veme je da odbacimo

makar te najteže

najdlakavije zablude

 

CVET PORED STAZE – Slobodan Jevremović

Kosi se trava, bruje mašine, ljudi su drugi, nema tišine, a park naš stoji i dalje tamo i snove čuva na nas samo… Mnogo je klupa što istinu znaju, mnogo njih rešilo ljubav da daju, a onda vidim cvetić kraj staze, O, Bože, lepote, pa ne dam da gaze, ne dam da pridju kosidbe tamo, … Настави са читањем “CVET PORED STAZE – Slobodan Jevremović”

Kosi se trava, bruje mašine,
ljudi su drugi, nema tišine,
a park naš stoji i dalje tamo
i snove čuva na nas samo…

Mnogo je klupa što istinu znaju,
mnogo njih rešilo ljubav da daju,
a onda vidim cvetić kraj staze,
O, Bože, lepote, pa ne dam da gaze,
ne dam da pridju kosidbe tamo,
tolike trave, šta će ovamo,
cvetići drugi, a ne ovaj samo,
i setim se onih dalekih šetanja
i cveta ovog što od tad živi
uvek kraj staze u parku sećanja
kao znak da nismo mi bili krivi
za protek vremena, za uzdah sećanja,
za tvoje večite misli o meni,
za tvoju za mene ljubav u seni,
eto, do danas,
taj cvet za nas,
naših čekanja,
mila moja…

(Bgd, 07. Jul 2017)

PA ŠTA – Živomir Savić

pa šta je bog bog otac pašta pater noster et filio et filia et cetera svi odgovori na sva pitanja jesam pa šta nisam pa šta dobro pa šta zlo pa šta beskrajno volim život ali to je samo beskraj i ništa više kvalitet života takođe od pasjeg do revolucionarnog od kurve do svetice to … Настави са читањем “PA ŠTA – Živomir Savić”

pa šta je bog

bog otac pašta

pater noster et filio et filia

et cetera

svi odgovori na sva pitanja

jesam pa šta nisam pa šta

dobro pa šta zlo pa šta

beskrajno volim život

ali to je samo beskraj

i ništa više

kvalitet života takođe

od pasjeg do revolucionarnog

od kurve do svetice

to je uvek samo kvalitet

ništa ne pravazilazi sebe

pa ni kvalitet

isto je i sa dužinom života

sto godina pa šta

ili čak i besmrtan život ako treba

to je samo besmrtnost života

i ništa više

pa i sama smrt naravno takođe

smrt pa šta

šta s tim

i šta bilo s čim

pa šta bilo šta

 

DANAS HOĆU – Slobodan Jevremović

Ne mislim više, prošlost ne snivam, samo sam danas i sada te gledam, vidim te svuda, gladan i žedan, ispunjen tobom i nikom te ne dam, o tebi mislim i tu si, ne sanjam… A snovi o tebi? A misli o tebi? Kud odoše oni dani drugih puteva svepostojanih, nestvarno brzo stvarno proteklih, do danas … Настави са читањем “DANAS HOĆU – Slobodan Jevremović”

Ne mislim više, prošlost ne snivam,
samo sam danas i sada te gledam,
vidim te svuda, gladan i žedan,
ispunjen tobom i nikom te ne dam,
o tebi mislim i tu si, ne sanjam…

A snovi o tebi?
A misli o tebi?
Kud odoše oni dani
drugih puteva svepostojanih,
nestvarno brzo stvarno proteklih,
do danas ne znam, kada ja hoću,
baš danas tebe ja hoću,
iako ovde nisi
a jesi…

(Bgd, 06. Jul 2017)

MAČ I GLAVA – Živomir Savić

Mač i glava On je potomak batine A ona je nepoznatog porekla Ali on se razvio i evoluirao Jureći za njom Neko vreme je bio nož Za hleb i sirovo meso Za voće i povrće I za sve vrste vratova Ali samo se hleb nije menjao Sve drugo je raslo Naročito su glave bivale brže … Настави са читањем “MAČ I GLAVA – Živomir Savić”

Mač i glava

On je potomak batine

A ona je nepoznatog porekla

Ali on se razvio i evoluirao

Jureći za njom

Neko vreme je bio nož

Za hleb i sirovo meso

Za voće i povrće

I za sve vrste vratova

Ali samo se hleb nije menjao

Sve drugo je raslo

Naročito su glave bivale brže

I okretnije

Propinjući se za glavama

Nož je postajao duži

I trka se ubrzavala

Mač je evoluirao u kuburu

Zatim u pušku top bombu raketu

Avion laserski zrak

Medicinu komercijalu zabavu film

Prateći u stopu evoluciju glave

Iz neprijateljske

U medicinsku i komercijalnu

Sportsku i zabavnu glavu

(C) Živomir Savić

ŽEDJ DOBROTE – Slobodan Jevremović

Upila si sve nesreće prošlosti što ležaše u našim dušama, u cvetove mirisne dobrote pretvorila da bole nam leče, lepote donela, uživanja čekana u našim srcima uspešno vajala u najlepše note, u slike ljubavne nove, nikada vidjene, nemoguće, nestvarno, u moguće prenela sa rosnim mirisom reka, staza i obala, onih naših dalekih i stvarnih i … Настави са читањем “ŽEDJ DOBROTE – Slobodan Jevremović”

Upila si sve nesreće prošlosti
što ležaše u našim dušama,
u cvetove mirisne dobrote pretvorila
da bole nam leče, lepote donela,
uživanja čekana u našim srcima
uspešno vajala u najlepše note,
u slike ljubavne nove, nikada vidjene,
nemoguće, nestvarno, u moguće prenela
sa rosnim mirisom reka, staza i obala,
onih naših dalekih i stvarnih i bliskih…

I sve si upila, dobroto moja,
pa ja se pitam, odakle snaga
u krhkom biću prejake duše,
osećajne i lepe da sanjat’ se može,
i onda znam, tvoj razlog ja sam,
tvoja sam najljubav, osećam, znam,
i onda sam srećan nemerno mnogo,
da svu ljubav sam dao kol’ko sam mog’o,
da sve upiješ i dobrotom vratiš,
potpuno tebe, u mene, u nas.

I onda na kraju,
istine jesu, nisu to sene,
upila jesi veoma mene.

(Bgd, 04. Jul 2017)

JANUAR 2013. ******** Marina Adamović

jesam li uopšte kosmička pojava
u očima su mi neka sećanja
samonikla
zaboravlje na
dav na
ali
sećanja boje duge i
tamnih provalija

25.

na svako „dobar dan“
prvo pogledam u nebo
zemlju i ruke
pa odgovorim
znam da sam čudna
znam da sam drugačija
al’ – uvek me zbunjuje pozdrav
ne znam čiji, kome, zašto
dugo ved zamišljam
ko sam
šta
jesam li uopšte kosmička pojava
u očima su mi neka sećanja
samonikla
zaboravlje na
dav na
ali
sećanja boje duge i
tamnih provalija
srce mi je balon koji vetar puni
i kišno ili vedro otvara
evo – gledam u dlan
nešto mi ispisuje – vidim uzvičnike
sklapam ga – nek odluči jednom
hode li me upoznati sa mnom
ili du još vijugati s jednog na drugi
opali list i moliti maglu za boravak
toliko od mene – predahnudu
do nekog bitnog (čujem to stalno pre pozdrava)
trenutka
valjda du se uklopiti u neograničenost
ovih proporcija maštovitosti…
ja se nadam
dobar dan
kamin(n)gs

DUGA / milka vukic v.

. Batrljas stazom sama Zdrobljenim stopalima, Naglancanim cipelama … Bez ručnih pomagala. . Šutiš, ne odustaješ Jecaj gubiš… Iako znaš Daleko je predaleko. . Mislis da na kraju puta Duga istrajne izbavlja, Sve je kamuflaza: Biseru je školjka samo ambalaža .

.
Batrljas stazom sama
Zdrobljenim stopalima,
Naglancanim cipelama …
Bez ručnih pomagala.
.
Šutiš, ne odustaješ
Jecaj gubiš…
Iako znaš
Daleko je predaleko.
.
Mislis da na kraju puta
Duga istrajne izbavlja,
Sve je kamuflaza:
Biseru je školjka samo ambalaža .