Ljubav

Nema ništa ljepše od ljubavi, to te ispuni i napravi od tebe neku vrstu veličine, a voljena koja je s tobom se osjeća bezbedno,i sigurno. Kad se volite vas dva, to je do sedma neba, srce gori duša ti se ojačava, A ona tebe voli zauvijek. Zato,ljudi volite se dokle je ovog svijeta i vijeka, … Настави са читањем “Ljubav”

Nema ništa ljepše od ljubavi,
to te ispuni i napravi od tebe
neku vrstu veličine,
a voljena koja je s tobom
se osjeća bezbedno,i sigurno.

Kad se volite vas dva,
to je do sedma neba,
srce gori duša ti se ojačava,
A ona tebe voli zauvijek.

Zato,ljudi volite se dokle je
ovog svijeta i vijeka,
jer ništa ne možeš napraviti
bez ljubavi.

Ljubav je jedino nešto
kome nema rok trajanja,
i nikako se ne može uništiti.

KUDA SVE NAŠE MLADOSTI IDU – Dejan Ivanović

  Prijao mi je razgovor sa tim običnim prolaznikom. Hteo sam da ga pitam ali nisam stigao, bilo je kasno, žurio sam; I on je žurio, ipak ostadosmo da prozborimo reč il’ dve o poslu, prazne reči o politici, kladionici, ne stigosmo da razgovaramo o velikim temama, brzini svetlosti, senovitim obalama, prolaznim gužvama, ludilu obesne … Настави са читањем “KUDA SVE NAŠE MLADOSTI IDU – Dejan Ivanović”

 

Prijao mi je razgovor sa tim običnim prolaznikom.
Hteo sam da ga pitam ali nisam stigao, bilo je kasno, žurio sam;
I on je žurio, ipak ostadosmo da prozborimo reč il’ dve o poslu,
prazne reči o politici, kladionici, ne stigosmo
da razgovaramo o velikim temama, brzini svetlosti,
senovitim obalama, prolaznim gužvama, ludilu obesne rulje.
Šta njegova sestra studira, da li je završila, da li se udala ?
Gledah onomad prikriven iz senke, dok igra u zanosu,
kako joj mladost još jasno šiba iz svakog pokreta …
Nad budnim i umivenim, blistavim gradom,
širio se dah proleća, poput toplog majčinog krila.
Tandrkanje poslednjeg zadocnelog voza se gubilo u divljini
nakon jednočasovnog pira i opraštanja,
priređenog na skromnoj stanici;
hteo sam još da ga pitam i kuda SVE NAŠE mladosti idu?
Pitanja je zaustavio sivi granitni oblak u mojim mislima
dok se rastajasmo, svako na svoju stranu u slobodu noći.
Da željno prigrlimo samoću, jedino ona nam treba …

Rupa na Kraju Puta

I tako to lagano krene i tako to lagano podje kao krtica iz svoga legla čovjek iz mraka na svjetlost dodje Pored andjela i samih djavola sudbina ga za ruku vodi da li to htio ili ne htio svako se sa svojim putem rodi Nečiji put je gusta tama nečiji opet čarobni sjaj nečiji kraci, … Настави са читањем “Rupa na Kraju Puta”

I tako to lagano krene
i tako to lagano podje
kao krtica iz svoga legla
čovjek iz mraka na svjetlost dodje

Pored andjela i samih djavola
sudbina ga za ruku vodi
da li to htio ili ne htio
svako se sa svojim putem rodi

Nečiji put je gusta tama
nečiji opet čarobni sjaj
nečiji kraci, nečiji duži
nečiji širi, nečiji uži
al svaki od njih ima kraj

Uvijek je početak surov i težak
brna ga i vuče niz padinu
i ako je lakše niz brdo ići
čovjek se vere uz planinu

U silnoj želji da sve postigne
mladost mu postane bledja i bledja
al on uporno preklinje boga
da mu podari vjetar u ledja

Tamo negdje od pola puta
čeka ga kaldrma trnjem posuta
kroz gustu maglu jedva se vidi
ogromna rupa na kraju puta

Tada ga nešto niz brdo gurne
pa se kotrlja ko bure prazno
spotiče noge o kajanja pusta
u bolnu prošlost udara snažno

Škripe zglobovi, krckaju kosti
svaki ga pokret ko rana vrijedja
preklinje boga da zaustavi
taj sinli vjetar što duva u ledja

Al dzaba sve molitve klete
ne oprašta nikom sudbina kruta
raširenih ralja spremno ga čeka
duboka rupa na kraju puta

Čovjek se u krug vrti ko muva
nikad se ne zna kada će stati
iz mrklog mraka na svijet dodje
u mrkli mrak opet se vrati

Dar od Boga

Takav dar još Bog nije ostavio, takvu lepotu koja kao anđeo neki, ta lepa plava kosa kao da joj je od zlata, taj njen predivan osmeh vredi 100 puta više, od svakog bogatstva, ona liči na kraljicu i to prelepu kraljicu, koja kad zahoda po mahali, vrlo ponosito,hrabro,časno Hvala ti Bože dragi, što si na … Настави са читањем “Dar od Boga”

Takav dar još Bog nije ostavio,
takvu lepotu koja kao anđeo neki,
ta lepa plava kosa kao da joj je od zlata,
taj njen predivan osmeh vredi 100 puta više,
od svakog bogatstva,
ona liči na kraljicu i to prelepu kraljicu,
koja kad zahoda po mahali,
vrlo ponosito,hrabro,časno
Hvala ti Bože dragi,
što si na ovu kuglu Zemaljsku,
ostavio jedan dar koji se ne može
ničim kupiti.

NEKAD NAD VIRTUELNIM SVETOM – Dejan Ivanović

  Tmurni su horizonti, daleko nad referentnim svetom; Sa trošnog asfalta kiša spira, zgusnuti prah nestašnih krila. Prođe još jedan sentimentalan dan u životu jednostavnih kamufliranih leptira… Čitav raskomadan, osobenostima raspojasanog metajezika u nespojive krhotine ekstremnih krajnosti bledog ništavila; Refleksijama bizarnih prizora, srebrnog ogledala slučajnih podudarnosti … Kad ljubav nas ništa ne pita, položim ruke; … Настави са читањем “NEKAD NAD VIRTUELNIM SVETOM – Dejan Ivanović”

 

Tmurni su horizonti,
daleko nad referentnim svetom;
Sa trošnog asfalta kiša spira,
zgusnuti prah nestašnih krila.
Prođe još jedan sentimentalan dan
u životu jednostavnih kamufliranih leptira…

Čitav raskomadan,
osobenostima raspojasanog metajezika
u nespojive krhotine ekstremnih krajnosti
bledog ništavila;
Refleksijama bizarnih prizora,
srebrnog ogledala slučajnih podudarnosti …

Kad ljubav nas ništa ne pita, položim ruke;
Kroz smežurane usnule prste,
potiskujem nezadovoljstva.
Izlistavajući kalendar posta
skiciram, život u boji žurnih prolaznika.
Sklanjam u ponore opskurnih, jeftinih slika.

SVETI GRAL (EPISTOLA 8.) – Nena Miljanović

Mogla bih ljubiti bilo koga sad kad me više ne ljubiš Po nagovoru pohotnog tela Bez dogovora sa asketskom dušom Možda bih Samo da sam ženka zveri ili kurva Mogla bih iz nagona za parenjem Uzeti i dati se Dići se i otići bez kajanja Mogla bih Da nisi ti u svakome Bojim se Vrisnuću … Настави са читањем “SVETI GRAL (EPISTOLA 8.) – Nena Miljanović”

Mogla bih ljubiti bilo koga sad kad me više ne ljubiš
Po nagovoru pohotnog tela
Bez dogovora sa asketskom dušom
Možda bih
Samo da sam ženka zveri ili kurva
Mogla bih iz nagona za parenjem
Uzeti i dati se
Dići se i otići bez kajanja
Mogla bih
Da nisi ti u svakome

Bojim se
Vrisnuću tvoje ime pod drugim
I zariće mi očnjake u vrat iz osvete
I samo će me izranjaviti
(jer ne može me niko ni ubiti do ti )
Ko u pričesni hleb
Zariću zube u sopstveno meso u kom si
Usnama ću te izdajničkim ispiti
Ko Juda Sveti gral
Dušom vernijom od pseće
Poljubiću te poslednjom nevinom mišlju
Pre nego što me raskomada reč preljuba
I pre nego izdahnem jer te izdajem
Izdana od same sebe telom
Koje je izdalo dušu

КЛАСJЕ ЗЛАТНО – Драгојло Јовић

КЛАСЈЕ  ЗЛАТНО Класје златно моје земље родне, Док ти стабло недозрело њише, Врана свака на тебе кидише, И пустоши плодних њива род. Земља моја најбоље је дала, Вековима Свету жито даривала, Сад је дара превршила меру, Жито жању а кожу нам деру. И не смета ником мозак православни, Већ користе шта нам је у глави, … Настави са читањем “КЛАСJЕ ЗЛАТНО – Драгојло Јовић”

КЛАСЈЕ  ЗЛАТНО

Класје златно моје земље родне,
Док ти стабло недозрело њише,
Врана свака на тебе кидише,
И пустоши плодних њива род.

Земља моја најбоље је дала,
Вековима Свету жито даривала,
Сад је дара превршила меру,
Жито жању а кожу нам деру.

И не смета ником мозак православни,
Већ користе шта нам је у глави,
Па са шаком белосветских пара,
Отимају мом роду, благо из недара.

Гледам како пустоше се поља,
Гракћу Вране веселе се плену,
А мени ће срце да препукне,
Плен се носи све у једном смеру.

Осташе нам поља у корову,
Ни од стрна не остаде ишта,
Знам да опет вратиће се Вране,
Кад жито ми носе, крвариће ране.

BILjNA BALADA – Nena Miljanović

  u traganju za sobom tražih svoj ženski smisao medju ljudima i zverovima i ne nađoh se u rečima i režanjima među plitkim ljubavima i dubokim strastima posle tebe   isprljana dodirima tela bez dodira duša vratih se sebi pre svih i privih na misli o tebi svoju prvobitnu i potonju nevinost sačuvanu u lekovitim … Настави са читањем “BILjNA BALADA – Nena Miljanović”

 
u traganju za sobom
tražih svoj ženski smisao
medju ljudima i zverovima
i ne nađoh se u rečima i režanjima
među plitkim ljubavima i dubokim strastima
posle tebe
 
isprljana dodirima tela bez dodira duša
vratih se sebi pre svih
i privih na misli o tebi svoju prvobitnu i potonju nevinost
sačuvanu u lekovitim poljima poezije
sa snagom biljke
da i presečena na pola preživim
evo izlistavam
u listovima mojih kniga o tebi
i cvetam cvetajevskim stihovima
sad kad sam ti korov
koji čupaš iz sebe i gaziš
 
i izgažena
neiskorenjena iz ljubavi u sebi
bokorim opojna i opora
cedim iz sebe slatku i gorku reč
isceliteljski svemoćnu
kapljm je po svojim pesmama
kao sok travke koja leči druge
od onog od čega sama bolujem
i umreću
neizlečena

ПоезијаСРБ у ПОРТИ – 9. август 2018. године

У четвртак, 9. 8. 2018. године у летњој башти ресторана ПОРТА у Крушевцу, Миличина 2., одржан је поетско-афористичко-музички програм под именом “ПоезијаСРБ у ПОРТИ”. Програм са доста изненађења, осмислили су и водили га: Саша Милетић, Љубодраг Обрадовић и Даница Гвозденовић. За музички део програма одличним староградским песмама побринули су се: Мирослав Мића Живановић, Душан Дуца … Настави са читањем “ПоезијаСРБ у ПОРТИ – 9. август 2018. године”

У четвртак, 9. 8. 2018. године у летњој башти ресторана ПОРТА у Крушевцу, Миличина 2., одржан је поетско-афористичко-музички програм под именом “ПоезијаСРБ у ПОРТИ”. Програм са доста изненађења, осмислили су и водили га: Саша Милетић, Љубодраг Обрадовић и Даница Гвозденовић. За музички део програма одличним староградским песмама побринули су се: Мирослав Мића Живановић, Душан Дуца Пејчић и Радмила Бајић. Афоризме су говорили: Драган Матејић, Братислав Костадинов и Дејан Ристић. Поезијом су вече оплеменили: Љубодраг Обрадовић, Мирослав Живановић, Саша Милетић, Даница Гвозденовић, Светлана Ђурђевић, Ратко Тодосијевић Баћо, Богдан Јефтић, Аријана Хинић, Даница Рајковић, Драган Тодосијевић, Вељко Стамболија, Владан Ристић, Слађана Бундало, Живојин Манојловић, Градимир Карајовић, Боривоје Видојковић и Мирослава Смиљанић, а одломке из својих поетских прича говорили су: Гордана Влаховић и Зорица Шошић-Максимовић. Манифестацију су поздравили и др Раде Биочанин и Милан Марковић Лака. Све у свему било је то још једно одлично поетско-афористичко-музички вече у организацији Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу и Ресторана ПОРТА у одличном амбијенту, са добрим пићем, заносном поезијом, врхунским афоризмима и староградском музиком…

Једно од изненађења које смо најавили била је и песма ВОЛЕО БИХ ДА ДЕТЕ У ТЕБИ Пере Зупца из најновијег Часописа за поезију ПоезијаСРБ број 10, коју је на самом почетку програма прочитала Даница Гвозденовић. Песму можете и Ви есклузивно прочитати u наставку овог текста.

ВОЛЕО БИХ

Вoлeо бих да дете у теби
Никада не одрасте,
Да стариш како стари дрвеће
Стамено и безболно,
А дете у теби да не стари
Јер тако би могла да
Сачуваш наду да вреди
Гледати унапред
И мирно ишчекивати
Јутро
Ткано од неизвесности
И безнађа.

© Перо Зубац

Још слика на Фејсбуку

RASPEČAĆENA PESMA ( mojoj Sandri) – Nena Miljanović

  Neću ti posvetiti ovu malu pesmu kćeri moja Posvetiću ti zapečaćenu Knjigu o Ljubavi Sa petsto poema o Poslednjem Ostavljam ti je Kao ključ kojim ćeš osloboditi sebe samu Jednom Kad budeš imala godina koliko ja sada I ja ne budem više tu ( ni moje oči Da te vide kao nevinost i kad … Настави са читањем “RASPEČAĆENA PESMA ( mojoj Sandri) – Nena Miljanović”

 

Neću ti posvetiti ovu malu pesmu kćeri moja
Posvetiću ti zapečaćenu Knjigu o Ljubavi
Sa petsto poema o Poslednjem

Ostavljam ti je
Kao ključ kojim ćeš osloboditi sebe samu
Jednom
Kad budeš imala godina koliko ja sada
I ja ne budem više tu ( ni moje oči
Da te vide kao nevinost i kad si sama sebi greh)
Lastavice moja
Tek tada je raspečati
Jer nećeš razumeti pre

Sada
Sudila bi mi kao majci brakolomnici
Tada
Pomilovaćeš me kao ženu
I moje pesme biće pomilovanje tebe
Kad poslednji put budeš (po)grešna
Jer si nekome i sebi sjala poznom ljubavlju
I ugasila se
Ugasila
Kao sada ja

Rođena
Tek tada razlomi pečat moje duše
I pusti da te moje pesme teše
I ljube da prođe gde boli
Kad te više ne bude ljubio Poslednji
Tek kad se oprostiš od žene u sebi i ljubavi
Oprostićeš mi mojih petsto poema (neposvećenih ocu tvom)
Ne čitaj ih
Pre nego što prođeš kroz ovo što ne prolazi
Ni kad prođeš
Kćeri moja
Ženo…