
Peko Laličić, PESMA O OCU
Peko LALIČIĆ PESMA O OCU 1 Miris simita i njegov osmeh širili su se nad nama dok nas je gledao kako se goluždravi tek isprećani iz postelje guramo kraj bunara i danas sjaje njegovim osmehom četrnaest zenica _________________________ 1- simit je vrsta lepinje.
Peko LALIČIĆ
PESMA O OCU
1
Miris simita
i njegov osmeh
širili su se nad nama
dok nas je gledao
kako se goluždravi
tek isprećani
iz postelje
guramo kraj bunarai danas sjaje
njegovim osmehom
četrnaest zenica
_________________________
1- simit je vrsta lepinje.
![]()
Ontološki zastoj – M….
tu mi je dom tu je nekad bio utvare hodaju grohotnim krovom mahnito pljušti okno nezasito gde je ova duša gde je nekad bila nestaću tamo gde me vedje vuku baš tamo gde mi tmulo srce bunca kamen je pero kojim snove pišem o nestani gruba setna žalopojko (imago animi sermo est)
Nema spasa – M…
dnevnik sam svom gnevnom peru skrušenica mastiljava zatočenik crnog jada razgrnuta stranica . desna ruka vitla kopljem leva s mukom čuva grudi podanice spali suze nema spasa nema spasa
Peko Laličić, ZNAM ODGOVOR
Peko LALIČIĆ ZNAM ODGOVOR Prepiru se noć i dan ko će te žednu napojiti ko mladež na dojci počešati ko te sanja s one strane nade pritajen u senci prepirku osluškujem odgovor znam.
Peko LALIČIĆ
ZNAM ODGOVOR
Prepiru se
noć i
danko će te
žednu
napojitiko mladež
na dojci
počešatiko te sanja
s one strane
nadepritajen
u senci
prepirku osluškujemodgovor znam.
![]()
NOMEN NESCIO – M…A…
Albinoni, Tomaso – Adagio in G minor (lng) . ne ne ne ne slušajte šta ću reći ne ne ne ne čitajte ovaj niz ne ne ne glava mi je šuplja stena oči su joj budj i vonj ruke su mi trula stabla ne gledajte ništa više ne o…… ne ……..trassssss…….. djavo skupi moju bedu … Настави са читањем “NOMEN NESCIO – M…A…”
Albinoni, Tomaso – Adagio in G minor (lng)
.
ne ne ne
ne slušajte šta ću reći
ne
ne
ne
ne čitajte ovaj niz
ne
ne
ne
glava mi je šuplja stena
oči su joj budj i vonj
ruke su mi trula stabla
ne gledajte ništa više
ne
o……
ne
……..trassssss……..
djavo skupi moju bedu
ubaci me u krik-delo
lomim liru Orfejevu
grivom mašem
sove zovem
krvlju crtam prolaz tami
da
uživam
oh
uživam
rešetka se spušta tromo
rekla sam vam
ne gledajte !
OBLAK SIVI – Duško Vujović
OBLAK SIVI Ne pada više obična kiša. Nad mojim gradom Sad su se nadvili Oblaci neki Zbog kojih smo se Kao vrbovi prutevi savili. A oni se iznad nas kao sablast Ko teški usud Bez pitanja, onako crni Kao smrt hladni i svirepo sivi Na svoju ruku, na našu muku Bezobrazno … Настави са читањем “OBLAK SIVI – Duško Vujović”
OBLAK SIVI
Ne pada više obična kiša.
Nad mojim gradom
Sad su se nadvili
Oblaci neki
Zbog kojih smo se
Kao vrbovi prutevi savili.
A oni se iznad nas kao sablast
Ko teški usud
Bez pitanja, onako crni
Kao smrt hladni i svirepo sivi
Na svoju ruku, na našu muku
Bezobrazno i bez pitanja nadvili.
Nema više te lijepe kiše nad mojim gradom.
Nad njim su sada oblaci neki
Pod kojima se
Osjeća trulež;
I vazduh koji pokušavamo udahnuti
Užasno smrdi;
Kao davno zgaženo PSETO,
Na našem putu koji je vodio
Nekad ka tebi
Nekad ka meni…
A danas…
Danas nikuda ne vodi…eto.
A znao je da nas zagrli jako
Taj put koji su svojski zgazili
Bestidnici neki mali
I velike njihove sluge
Oni što nikada nisu znali,
Kako se u ovom lijepom gradu
Provode noći, besane duge.
Pod nebom tvojim oblače sivi
Pod kojim osim džukela teških
I čudnih pasa, pasa bez rasa
Niko više ne zna da živi;
Sve zauzeli psi lutalice
Lutaju množe se i krupno reže,
I kisnu od kiše od koje svi,
Osim džukela bezglavo bježe.
Oblače stari prepoznati
Ti što si savio mrak nad gradom
Nad mojim gradom koji pati
U mukama težim nego na robiji….
A nekad je moj najmiliji grad
Tako znao da se divi
Ljepotama svojih bližnjih.
Čuješ li me oblače?!!
Oblače, oblače,
Oblače prokleti oblače sivi,
Što si se nadvio nad mojim gradom
U kojem niko osim pasa
Osim pasa najgorih rasa…
U kojem niko, ali bas niko,
Više nit’ mre, niti živi.
Duško Vujović
Postavila LepaS.
Insomnium – M…
. po nalogu zaborava oteli mi proživljeno slušam sebe omedjenu i nema me nema mene stranac pita ne vidim ga stranac moli ne čujem ga i preklinje kiša lije tražim mir najzad spokoj san nemoćnu ludi javu teška noc dalek dan tako Mesec sada hoce kad zaraste kapku okno biće kako Sunce hoće (Ars poetica)
.
po nalogu
zaborava
oteli mi
proživljeno
slušam sebe
omedjenu
i nema me
nema mene
stranac pita
ne vidim ga
stranac moli
ne čujem ga
i preklinje
kiša lije
tražim
mir
najzad
spokoj
san nemoćnu ludi javu
teška noc
dalek dan
tako Mesec sada hoce
kad zaraste
kapku okno
biće
kako Sunce hoće
(Ars poetica)
Peko Laličić – NOSTALGIČNE SLIKE – II
Peko LALIČIĆ NOSTALGIČNE SLIKE – II 1. Do našeg doma kaldrmom s kamena na kamen bos breza očevim glasom progovori u meni ožive kos 2. Pod šindrom kameni zidovi ćute vrata paučinom okovana bunar bisere skriva u bašti gori trešnja rana 3. Uzbuđenje obasja kuhinju prostranu sa zida otac me gleda stvori u meni ranu … Настави са читањем “Peko Laličić – NOSTALGIČNE SLIKE – II”
Peko LALIČIĆ
NOSTALGIČNE SLIKE – II
1.
Do našeg doma
kaldrmoms kamena
na kamen
bosbreza
očevim glasom
progovoriu meni
ožive
kos2.
Pod šindrom
kameni zidovi
ćutevrata
paučinom
okovanabunar
bisere
skrivau bašti gori
trešnja
rana3.
Uzbuđenje obasja
kuhinju
prostranusa zida
otac me gledastvori
u meni
ranu4.
Prozboriše
petlovizareža
vučjak
u menimajka me
za ruku
uzeiz tame
izroniše
suze5.
Pred oči mi
zaigra
čigraklis
ode
dalekoviše se ne igra
žmurkeživot je postao igra
luda igra.




