DREMAM
Znaš li gde počinje tuga,
tamo gde sejemo naše misli nehajno
i gušimo želje potajno u rukave
pretrpane pobedom naših poraza.
Ko li nam je ukrao nadanja da se budimo
u svetlu drugačijih svetova ti i ja.
O kako odurno zvuče naši snovi,
kako odzvanjaju praporci novi
nekim nezgaženim koracima
otupelim dodirima naših želja kojih nema
Gde nas to vodi stopalo u neko novo blato
koje ćemo pozlatiti opet ti i ja.
Gde smo to pogrešili,
jesu li nam maštanja podarila ordenje
i obeležila nas za voljenje do beskraja
ili je to samo još jedna naša uobrazilja
ustvari nismo se ni trebali sresti
niti u večnosti uplesti.
Ti si samo još jedna figura
koja se spotakla oko mojih skuta,
a ja šta sam ja i šta sniva moj dan
jesam li ptica koja o letu sneva
ili ranjeni pas koji je izgubio korak pa šepa
ili dremam, i dremam i kako te ja dremam
takvog te nemam…
(C) Nevena Ugrenović- Iskrica