Istina je ko moga pitanja

Istina je ko moga pitanja

Sa riječju odnešenom do stvaranja jutra

Sa kosom puštenom niz rubove zore

I danom što zna da svaki dan je sutra

Ljepota je ko mog izvornog lika

Savršeno oblikovanog u kalupu svjetla

Sa bićem svakog dobra sjemenom života

Što raste tek kad ljubav ga je rekla

Sa sobom srasla za drugog stvorena

U Jedno slivena ja sad hoću više

Otisnuta dlanom u eone buduće

Vremenom ovim vječnost me piše