Na pobesnolom moru brod tone
neka sva zvona zvone,
odlazim voljeni na put
tamo gde sam rođen
na pučini brodskim mrežama vođen,
odlazim plavoj bajci pod večni skut.
Plavi džin brod drobi guta ga more
penjem se na jarbol gore,
ispijam flašu ruma
dok talasi udaraju u grudi
glasno pevam o dubinama plavog druma
dok mi nevesta moja sudi.
Duvajte vetrovi šibajte mornara
nek se čuje glas ponosnog kormilara
jer na jarbolu srce osta
a na obali je duša tužna i pusta.
Udrite munje lomite palubu
smejem se prkosno strahu
ionako nestajem u dahu,
tonem salutiram belom galebu
drug me prati dok
idem željenom grobu.
Tu čekam crnu damu,tu u oluji,
dok talasi lome i vetar bruji
zato majko nemoj da žališ
nemoj za morskim vukom da patiš
jer venčah se sa morem
i odlazim srećan
u večnom detinjstvu
mornarskim čvorem vezan.
Plovim gde se završavaju horizonti
tamo gde su jason i Argounati
u zlatnu kolhidu
gde senke moreplovaca spavaju
na morskom hridu.
Ispijam poslednje kapi
pevajući galebu
gledam još jednom ka olujnom nebu
sklapam oči u plavetnilu
odlazim na dno u zagrljaju jedra
na jarbolu.