Zašto gazite čoveka bez sutra
ne vidi sunca noću bol guta,
ni u podne ni po mesečini
nema mira.
Izgubljena sena pocepana patnjom
umorna sedi na rubu ponora
duša zaleđena ledenom kišom,
slomljena strahovima u ožiljcima
noćnih mora.
Izgubljenog puta,prašnjavog kaputa,
nema ulaza a nema ni izlaza
kroz paprat i gusti korov luta
vreba ga magla straha a krije se
u krevetu mraza.
Ponižavate i šibate jezikom palog čoveka
kolena mu klecaju čereči ga muka,
ali važno je da vama muzika svira
pustite ga da nađe sutra
i lepotu mira.
(Прочитано: 21 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.079 пута)