(Прочитано: 45 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.278.805 пута)
Jednom, kada me nadješ… – Miro Beribaka
Jednom, kada me nadješ… . Kada me nadješ jednog jutra u uglu dvorišta sklupčanog i hladnog, znam da ćeš plakati … dugo, dugo ćeš plakati! I ćutati! Obarati ćeš pogled i ćutati odgovore, skrivati ih tamom vlastite sjenke, nadajući se da će ih godine zaboraviti! . Ti i ne znaš da će ih jednom u … Настави са читањем “Jednom, kada me nadješ… – Miro Beribaka”
Jednom, kada me nadješ…
.
Kada me nadješ jednog jutra
u uglu dvorišta
sklupčanog i hladnog,
znam da ćeš plakati …
dugo, dugo ćeš plakati!
I ćutati!
Obarati ćeš pogled i ćutati odgovore,
skrivati ih tamom vlastite sjenke,
nadajući se
da će ih godine zaboraviti!
.
Ti i ne znaš da će ih jednom
u magičnom trenu sklopljenih kazaljki
kad ti se sjenka pod stopala skrije,
obasjati svjetlost…
i da ćeš poželjeti da vratiš vrijeme,
da ga nadmudriš,
da zaveješ trag i narugaš se sudiji,
koga još niko nadmudrio nije!
.
Jednom kada me nadješ
u uglu dvorišta
sklupčanog i hladnog,
naći ćeš u mojoj ruci pogužvan papir,
i na njemu samo jednu riječ!
Riječ sa uzvičnikom!
Razumjećeš je,
ćutati je i plakati! I kajati se!
.
Miro Beribaka