U nama ostalo je
sjeme svega
što mine –
kao britka studena večer
kao glasi utihli
Reci mi zašto šutiš
o povratku svega
što se kao duh
podiže s asvalta
pa se srećemo
na žalima uspomena
kao nesmirena
jeka bumeranga
kao zov neartikuliran
Otkopčaj mi stisnute ruke
da otvorim oko koje ne zna
zašto suzi za ljepotom
i za tugom cvijeta
što umire
u sjaju Nedotumačenog
U nama ostalo je
razapinjanje šutnje
caklenje oka dok vječno
podižemo jedra
kroz kaplje tmine
i kroz riječi
bez riječi plutamo
Погледајте и остале садржаје
Аутор: Mirko Popović
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović