
NIKAD NISAM BILA
Nikada nisam bila
u tvom domu
U kom imam krevet od ruža
I spavaćicu golu
Da se ne ospe koža
Od slatkog trnja
Iz tvojih očiju
Nisam ni kafu kuvala
A jaku ti nudila
Sa pregršt šećera
Na stolici na kojoj sam sedela
Ostala moja želja ubodena
Nikada mi te niko nije ugatao
Za taj ubod sudbine
Nikad čula
U sebi slutnju nosila
O postojanju jednog mesta
Za koje sam stvorena
Nisam čak ni ognjište tu podložila
A u tom plamenu izgorela
Nikada nisam bila
A moja lična karta
Na tvom stolu
I dosije otvoren skroz
Bože,znam po svemu
Nije moguće
Nisam zalutala.
Nigde nisam bila
Toliko prisutna kao ovde
Gde nikada nisam kročila
© marijanajtheferpopov@
(Прочитано: 189 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.279.885 пута)
Poštovana Marija,


Zadovoljstvo je videti da ste se pridružili našem Udruženju. Verujem da će sve nas i one koji prate naš rad veseliti
vaša poezija.
Srdačan pozdrav, pišite i šaljite.
Hvala vam na srdačnom dočeku.Nadam se da ću opravdati svoje prisustvo ovde.