Mili Bože gde živi lepota,
pusti na tren samo da privirim,
u sunčanoj jeseni života,
hoću svoje strasti da umirim.
Neću Freju nit’ boginju belu,
Kupidone drugom strasti nudi,
u tobolac vrati svoju strelu,
ne dam nikom ljubu da mi budi.
Stan’ živote, jednom sa voleo,
zaludno mi nudiš lepu Ladu,
u ljubavi sa njom sam goreo,
zauvek joj dadoh dušu mladu.
Voleh jednom, nije me sramota,
neću lažnu ljubav da potpirim,
u sunčanoj jeseni života,
samo kraj nje želim da se smirim.
BOGOVI RATA
Čiji vetri to duvaju svetom,
bolni vrisak kad zora zarudi,
ko se igra sa sudbinom kletom,
krv nevinih zlotvore probudi.
Čiji vetri to duvaju svetom?
Koji dušman sveto pravo ima,
da ubije mog rođenog brata,
ko polaže to pravo nad svima,
da probudi zle bogove rata.
Koji dušman sveto pravo ima?
Čija čizma tuđu zemlju gazi,
međ’ čeljusti svima glavu meće,
što pupoljke pogazi na stazi,
ne imao on nikada sreće.
Čija čizma tuđu zemlju gazi?
Prokleto mu bilo mrsko pleme,
što nevine za gušu on hvata,
nek’ zauvek istruli mu seme,
pa zar opet brat na svoga brata.
Prokleto mu bilo mrsko pleme.
autor (C) Jovica N. Đorđević
Песник си који ће за десетак година бити стожер српског српског песничког миљеа. То што си више познат и признат у Аустралији него у Србији има своје разлоге ~ Мораш сачекати да испратиш нас метузалеме који још трајемо.
Hvala na lepim recima poštovani prijatelju. Čast mi je biti sa Vama i međ vama.