NOĆAS NE MOŽE SVANUTI – M. Popović

Tvoj glas u žaluzinama nadima vjetar
kao iluziju nadohvat, kao srce u daljinama
Ako nešto tvoje i jeste tu
noćas ne može svanuti
Noćas ne mogu iz Korzike
Mokri su plodovi sna
Vidiš, to je tamni topot snjegova u gorama
Mokri su krovovi. Noćas
ne mogu otputovati. U meni su
pruge odlutale, u meni su zatvorena
sva vrata i prozori noćnih vlakova

Tvoj glas u žaluzinama nadima vjetar
Draga, svunoć kao grumenje zlata
cvjetaju ljiljani. Možda to odlaze
neubrani plodovi noćnih stihova
i venu bespovratno
jer noćas ne mogu iz Korzike
nad kojom ne može svanuti

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović