Pogle kako blista u prvome grehu
pod velom od strasti obraz joj se rudi
i zvezde na nebu utihnule behu
da jo snene oči svetlo ne probudi
Gle kako je lepa zanosna i tiha
kano zora rana kad cvetak orosi
kao mila rima na kraju mog stiha
ko anđeo s neba što sreću donosi
Pa mi željno oko na te grudi pade
kano milost Božja razli se u trenu
nebeska lepota što mi ona dade
što pred Bogom od nje ja napravih ženu
Stani vetre silni,nek ne šušti trava
neka zračak sunca sa neba ne krene
pusti da još malo grešna kraj me spava
možda ovog trena sanja samo mene.
autor
Jovica N.Đorđević
07.03.2026g.
(Прочитано: 33 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.142.174 пута)
Hvala poštovani prijatelju. Srdačan pozdrav.