Pravilo Arsenije Lalatović

Правило Ја волим кишу … Она воли сунце Ја волим море … Она воли планину Ја волим ноћ … Она воли дан Ја волим пјеsme Она воли прозу Ја волим њу … Она воли њега О зашто, зашто? Питам се … Не важи правило Физике … Супротности да се Привлаче …

Правило

Ја волим кишу …
Она воли сунце
Ја волим море …
Она воли планину
Ја волим ноћ …
Она воли дан
Ја волим пјеsme
Она воли прозу
Ја волим њу …
Она воли њега
О зашто, зашто?
Питам се …
Не важи правило
Физике …
Супротности да се
Привлаче …

Stana

ЗАУВЕК ТВОЈА   Пролазе тренуци време улудо Кад сам без тебе Сазнајем да је живот чудо И чувам себе За неку стварност која ће доћи, О, ја то знам, Када ћу напокон моћи- Целу себе да дам.   Можда је прекасно тек онда знати Све што се могло и што се хтело Ал први пут … Настави са читањем “Stana”

ЗАУВЕК ТВОЈА

 

Пролазе тренуци време улудо

Кад сам без тебе

Сазнајем да је живот чудо

И чувам себе

За неку стварност која ће доћи,

О, ја то знам,

Када ћу напокон моћи-

Целу себе да дам.

 

Можда је прекасно тек онда знати

Све што се могло и што се хтело

Ал први пут ћу и душу дати

Док дајем тело…

 

Па нек се деси…

Нек иза мене остану греси

И док се питам Љубави где си

Да ли и ти као и ја венеш од бола од неспокоја

Желим да знаш да ја бућу –

Заувек твоја!!!

 

Не мораш ме разумети

Не мораш ме желети јаче

Буди само ту – понекад

Када сам сама и кад ми се плаче.

Mraz steže… Arsenije Lalatović

Mraz steže… Mraz steže… Inje se lijepi… Okno magli u oktobarsku noć Palim cigaru. Vučem dim… Gasim… Nije za mene… Noćas mijenjam sudbinu… Neću život kao do sada… Hoću da budem slobodan… Hoću da letim. Kao Ikar… Dosta je bilo patnje… Od noćas je prezirem… Neću da budem kukavica Hoću da budem orao… Nijesam slučajno … Настави са читањем “Mraz steže… Arsenije Lalatović”

Mraz steže…

Mraz steže… Inje se lijepi…
Okno magli u oktobarsku noć
Palim cigaru. Vučem dim…
Gasim… Nije za mene…
Noćas mijenjam sudbinu…
Neću život kao do sada…
Hoću da budem slobodan…
Hoću da letim. Kao Ikar…
Dosta je bilo patnje…
Od noćas je prezirem…
Neću da budem kukavica
Hoću da budem orao…
Nijesam slučajno došao…
Ja znam… Mogu… Umijem…
Krotiti porive nemira…
Ja sam nebeski jahač
Krotim tmurne oblake…
Mraz steže… Miluje obraze…
Što je bilo – bilo je…
Hoću da pretakam poraze
Alhemiom u pobjede…
Mraz steže… Silueta…
Vidim… Ne vidim… Vidim
Mraz steže… U oktobarsku noć

DA, NE ŽURIM

            DA, NE ŽURIM   Ne žurim… dok ispijam prvu jutarnju kafu koju sam skuvala od sećanja i želja. Ne žurim… do prodavnice na uglu kao nekad brišući suzu. Ne žurim… osmeh da sakrijem od nepravednih kao kamen reči. Ne žurim… da živim… da volim… da… … lažem… Žurim… zato … Настави са читањем “DA, NE ŽURIM”

Branka Zeng

 

 

 

 

 

 

DA, NE ŽURIM

 

Ne žurim…

dok ispijam prvu jutarnju

kafu koju sam skuvala

od sećanja i želja.

Ne žurim…

do prodavnice

na uglu kao nekad

brišući suzu.

Ne žurim…

osmeh da sakrijem

od nepravednih

kao kamen reči.

Ne žurim…

da živim…

da volim…

da…

… lažem…

Žurim…

zato što želim

svo vreme

koje imam

da podelim

na jednake delove

tebi… meni…

Jedino i samo

tako mogu…

Da…

… ne žurim!

Prošlo je podne Lalatović Arsenije

Прошло је подне Чекај ме. Доћи ћу Још овај пут Да се испричамо … Касно је … Прошло је подне … Пакујем кофере … Одлазим … Остављам сећања Успомене … Део себе … Опора горчина Тиња у грудима Крадом помињем име Твоје … Памтићу га. Обећавам До задњег трептаја … Мало је требало Тако мало … Настави са читањем “Prošlo je podne Lalatović Arsenije”

Прошло је подне

Чекај ме. Доћи ћу
Још овај пут
Да се испричамо …
Касно је …
Прошло је подне …
Пакујем кофере …
Одлазим …
Остављам сећања
Успомене …
Део себе …
Опора горчина
Тиња у грудима
Крадом помињем име
Твоје …
Памтићу га. Обећавам
До задњег трептаја …
Мало је требало
Тако мало … Можда …
Да буде другачије …
Али није …
Чудни су путеви
Усуда …
Ако се некада
Сјетиш …
Имена мога …
Насмиј се …
Узми чашу вискија
У име једног времена
Наздрави …
Прошло је подне …

Ne zaboravi me… Arsenije lalatović

Ne zaboravi me… Ne zaboravi me… Kada ti budu pričali laži Istine krive Drine Kada me budeš prezirala Neka bude sa stilom… Kao zadnju hulju… Jedno te molim Ne zaboravi me… Moj život nije bajka Nije ni dobar roman Usud i maćeha i majka… Nekada ako se sjetiš Plavetne tišine… Ruže vjetrova… Vrhova Durmitora Sjeti … Настави са читањем “Ne zaboravi me… Arsenije lalatović”

Ne zaboravi me…

Ne zaboravi me…
Kada ti budu pričali laži
Istine krive Drine
Kada me budeš prezirala
Neka bude sa stilom…
Kao zadnju hulju…
Jedno te molim
Ne zaboravi me…
Moj život nije bajka
Nije ni dobar roman
Usud i maćeha i majka…
Nekada ako se sjetiš
Plavetne tišine…
Ruže vjetrova…
Vrhova Durmitora
Sjeti se mene…
Ne zaboravi me…
Vrijeme dahom vjetar briše
Tragovi nestaju…
Ostaju uspomene
Na jesen i kiše…
Jedno te molim…
Ne zaboravi me…
Olovno oktobarsko veče…
Miriše na tišinu…
Dušom vzjape tanane rime…
I kada odem daleko…
Daleko, daleko…
Molim te…
O, zar umijem da molim?
Izgleda umijem…
Možda i ne umijem…
Ne zaboravi me…

JER……Aleksandra Mladenović

JER…..   Svici nemirni fenjeri moga mraka, nad posivelom hartijom svetle brazde da pisem ti, pesmu… JER oni znaju sve o svemu i pre no što sve posta; JER odlaze i vraćaju se s neotkrivenih pejzaža koje u meni nikada video nisi; JER to strašno želim strašnije od života što udara kao bubanj…..   Gore mali … Настави са читањем “JER……Aleksandra Mladenović”

JER…..

 

Svici

nemirni fenjeri

moga mraka,

nad posivelom hartijom

svetle brazde

da pisem ti, pesmu…

JER

oni znaju sve o svemu

i pre no što sve posta;

JER

odlaze i vraćaju se s

neotkrivenih pejzaža

koje u meni nikada video nisi;

JER

to strašno želim

strašnije od života

što udara kao bubanj…..

 

Gore

mali lampioni

moje tame,

pod uzdrhtalim grčem pesme

da je isteram

iz sebe, tebi….

JER

oni ne znaju ništa ni o čemu

i posle svih ništavila;

JER

ostaju poput zaveta

nad dinama i pećinama

koje si uvek u meni video….

JER

to jedino trebam

potrebnije od smrti

što otkucava, kao sat;

JER

drugačije ne može biti

u ovoj svetlucavoj igri;

JER

drugačije ne umem reći

da….volim….

JER

to umeju samo

svici

moga mraka…

JUČE, DANAS, SUTRA – Branka Zeng

            JUČE, DANAS, SUTRA Srela sam te, juče. Nisi znao. Pitao si me: „Kako si, kako su ti prijatelji, rodbina, posao?“ Srela sam te danas. Nisi primetio, da smo razgovarali . „Dugo sam razmišljao, – kažeš mi, gledajući u izlog- da li me se sećaš?“ Pitaš. A sutra? Sediš na … Настави са читањем “JUČE, DANAS, SUTRA – Branka Zeng”

Branka Zeng

 

 

 

 

 

 

JUČE, DANAS, SUTRA

Srela sam te, juče.

Nisi znao.

Pitao si me:

„Kako si,

kako su ti prijatelji,

rodbina, posao?“

Srela sam te danas.

Nisi primetio,

da smo razgovarali .

„Dugo sam razmišljao,

– kažeš mi, gledajući u izlog-

da li me se sećaš?“

Pitaš.

A sutra?

Sediš na klupi,

čekaš,

a sreli smo se

juče.

 

Branka Zeng