Категорија: Uncategorized

Gdje su vam duše

….djeco pakla…

i iz koje tame vadite nož?

Oči vam sjaje ubilačkim plamom,

i jedna misao…”grlo pod nož”!

Gdje su vam duše

…djeco pakla…

i čije snove pretvarate u javu?

Oko vas su samo marame crne,

svaki vas samrtni živi stvor kune.

Gdje su vam duše

…djeco pakla…

iz čijih utroba vadite sjeme?

Pokora će jednom i vas da stigne,

svaku preklanu dušu Bog će da zbrine.

Gdje su vam duše

…djeco pakla…

i zašto nosite ubilačko breme?

Vaše su žrtve – vašom rukom pokošene

i nijemi ćute poput stjene.

Gdje su vam duše

…djeco pakla…

i tko za vas stvori taj koljački zov?

Umjesto mrtvih – živi će da zbore,

da nikad ne ugasne osvete poj!

U tami mnogi, k´o i na javi,

proklinju mjesto, datum i godinu rođenja.

Zbog drugih ostadoše i duhom osiromašeni,

dok vječno će da žive u okovima mraka…

Ali, pitanje ostaje….

….gdje će vam duše….

…djeco đavoljeg pakla!!!

U mojim su očima

suze svetlucale,

i dodir ljubavi

u meni

budio divne snove.

Tvoje su ruke

tražile moje.

Pogled nam je bio prepun reči

dok ćutali smo obadvoje.

Tišina je bila

puna slatke strasti.

Ljubila sam tebe i ništa više

nije moglo

u stvarnost da me vrati.

I neću da se kajem

što voleh slepo.

Još uvek,duboko u meni,

žive sećanja

na proleće, more i jedno leto!

Komade mog života

nalazim po hladnim bespućima

daleko od ostalih pogleda.

Raspuknute i ostavljene iluzije

plutaju praznim horizontom

ne ostavljajući tragove postojanja.

Ne, ja nisam znala

da krećem na put bez povratka.

– šta mi donosi sutra?

Da, šta mi donosi novo svitanje?

Da li život ili novu smrt?

Umirati po hiljadu puta,

biti ostavljen usputnim, slučajnim prolaznicima…

…lutalicama, sumnjivim licima.

Tražiti pomoć u gluvo vreme,

vreme koje neumorno teče i stvara

samo deo neke druge, tuđe prošlosti.

Ne, ne sviće novo jutro,

već ova noć je večna.

Ipak, kroz plašt magle i tmine

iz daljina dopire glas budućnosti…

…šta mi donosi sutra?

Zašto da plačem

kad suza više nemam.

Plovim beskrajnim morem mašte

dok u stvarnosti -budna spavam.

Sanjam predjele svoje daleke,

svoj dom i beskrajnu sreću.

Sanjam ona mora, ona brda, onu rijeku…

gasim i ovu poslijednju svijeću.

Ja doma svoga nemam,

ni prošlosti, ni stvarnosti.

Grubim me rukama guraju natrag

u smrt svoje budućnosti.

Ovdje je sve tako strano,

nepoznati ljudi -daleki gradovi.

Nestvarni i neupućeni životi.

Između nas – kameni mostovi.

Čovijek sam bez porijekla,

s pečatom na čelu i skrivenog lica.

Ne postojim i nigdje me nema

jer ja sam samo…

….prokleta izbjeglica!