ZLA SUDBINO

Najgora zla sudbino, prokleta bila, jer si mojim najmilijima, živote unuštila! Uništila si mi roditelje, i dvojicu rođene braće, nanela si mi najveće boli, koji u meni za uvek ostaće! Ja te najviše mrzim zla sudbino, treba de te neko u zlo uhvati, savlada i zauvek uništi, i da se “mrtvima život vrati”! Tebe treba … Настави са читањем “ZLA SUDBINO”

Najgora zla sudbino,
prokleta bila,
jer si mojim najmilijima,
živote unuštila!

Uništila si mi roditelje,
i dvojicu rođene braće,
nanela si mi najveće boli,
koji u meni za uvek ostaće!

Ja te najviše mrzim zla sudbino,
treba de te neko u zlo uhvati,
savlada i zauvek uništi,
i da se “mrtvima život vrati”!

Tebe treba da osudi,
celi životoljubuvi svet,
da te na najnužniji naćin,
zauvek od njega “usmrtiš” kao svoj “zavet”!
Živko Begović

čin

ŠETNJA

Zima depresivna , sneg napolju veje, ali mene sunce prošlog leta greje, kad je Violeta , lepa poput cveta odlučila samnom malo da prošeta. Šetasmo se eto skoro celo leto , dobro , ne baš celo, skoro pola leta, a onda odjednom moja Violeta ostavi me ode sa drugim da šeta. U duši je nemir … Настави са читањем “ŠETNJA”

Zima depresivna , sneg napolju veje,
ali mene sunce prošlog leta greje,
kad je Violeta , lepa poput cveta
odlučila samnom malo da prošeta.

Šetasmo se eto skoro celo leto ,
dobro , ne baš celo, skoro pola leta,
a onda odjednom moja Violeta
ostavi me ode sa drugim da šeta.

U duši je nemir a u oku seta,
dok napoju vetar krovove rešeta
al’ misao jedna tu setu ometa.
Ako je sa drugim sretna Violeta
zašto li po mojim snovima se šeta?

Ruke gorde ,ruke slabe-Radenko nastić

Ruke gorde ,ruke slabe I šibane, i izdane Zarivene u mrak mesa Ruke krotke,ruke besa Ispružene u daljinu Ruke svetle,ruke ginu Da se samo jednom vinu Da polete Izvan stvari,izvan reči Ruke taje da smo nagi I u ploti zarobljeni Ruke mole,ruke vole Zagledane u bezdane

Ruke gorde ,ruke slabe
I šibane, i izdane
Zarivene u mrak mesa
Ruke krotke,ruke besa
Ispružene u daljinu
Ruke svetle,ruke ginu
Da se samo jednom vinu
Da polete Izvan stvari,izvan reči
Ruke taje da smo nagi
I u ploti zarobljeni
Ruke mole,ruke vole
Zagledane u bezdane

KOSOVSKI BOŽURI – Rade Milić

KOSOVSKI BOŽURI O vama pišem, što nikoste u ratnoj buri, pišem o vama kosovski božuri. Sejaše vas krvlju junačkom, zalivaše suzom devojačkom. na zemlji nema više takvoga roda, Nigde se tako ne brani sloboda. Kad božuri poljem zamirišu, Nebo im podari kišu, božur nebu latice otvara, licu svetoga Lazara. Na celome svetu samo na Kosovu … Настави са читањем “KOSOVSKI BOŽURI – Rade Milić”

KOSOVSKI BOŽURI

O vama pišem,
što nikoste u ratnoj buri,
pišem o vama kosovski božuri.

Sejaše vas krvlju junačkom,
zalivaše suzom devojačkom.
na zemlji nema više takvoga roda,
Nigde se tako ne brani sloboda.

Kad božuri poljem zamirišu,
Nebo im podari kišu,
božur nebu latice otvara,
licu svetoga Lazara.

Na celome svetu samo na Kosovu niču,
svaki božur ima svoju priču.
O božuri otvorite latice
Okitite oltar svete Lazarice.

(C) Rade Milić

Za sve su krive usne

Umesto poljupcem da nacrtam osmeh na tvom lepom licu … strasno , rekoh reči grube. Lepotu i sreću uvek vidiš jasno tek kad se izgube. Obično prekasno. Što umesto zvezda ne sijaju noću oči tvoje , usne krivim . Što mi duga ima samo dve boje, crnu sˇ nijansama sivim, opet su usne krive. Umesto … Настави са читањем “Za sve su krive usne”

Umesto poljupcem da nacrtam osmeh
na tvom lepom licu … strasno ,
rekoh reči grube.
Lepotu i sreću uvek vidiš jasno
tek kad se izgube.
Obično prekasno.

Što umesto zvezda ne sijaju noću
oči tvoje , usne krivim .
Što mi duga ima samo dve boje,
crnu sˇ nijansama sivim,
opet su usne krive.

Umesto da ljube i da ti se dive
život ceo , pustiše te drugom.
Od velike sreće ne osta ni deo
nek se ljube sˇ tugom .
kad su za sve krive …

Moj prvi kosovski boj

Sreo sam je sretnu , jednog letnjeg dana zadivjlen ostao bez daha bez vida , lepa kao ćerka Ljutice Bogdana i lepote večne kao Simonida. Šetali smo dugo duž Kalemgdana, njom očaran, jednim od najlepših snova mogao sam usnom sa njenoga dlana da vidim lepotu njenoga Kosova. Da sve leti kratko traje , nisam znao … Настави са читањем “Moj prvi kosovski boj”

Sreo sam je sretnu , jednog letnjeg dana
zadivjlen ostao bez daha bez vida ,
lepa kao ćerka Ljutice Bogdana
i lepote večne kao Simonida.

Šetali smo dugo duž Kalemgdana,
njom očaran, jednim od najlepših snova
mogao sam usnom sa njenoga dlana
da vidim lepotu njenoga Kosova.

Da sve leti kratko traje , nisam znao
noć i snovi , kiša pa i ljubav njena
užas tog saznanja sledi se u oku.

K`o ranjeni vitez u boju sam pao
dok krvarim molim za spas koga nema
zalud čekam svoju Kosvku devojku.

TEBI SLJIVO

Sljivo ranko,pesmom opevana, rukom brana,devojci davana. Selo moje,sljivo pozegaco, rodna kuco pod sacem pogaco. Voli Srbin selo,voli rodnu njivu na brezuljku svakom,zasadjuje sljivu. Jer ga,uz sajkacu krasi, sa rakijom i usta pokvasi. Najlepsi si na celome svetu moj sljiviku,kada si u cvetu. Sljivo plava,voce najmilije, sljivo plava,nevesto Srbije. Odgovora nema do danasnjeg dana dal si … Настави са читањем “TEBI SLJIVO”

Sljivo ranko,pesmom opevana,
rukom brana,devojci davana.
Selo moje,sljivo pozegaco,
rodna kuco pod sacem pogaco.

Voli Srbin selo,voli rodnu njivu
na brezuljku svakom,zasadjuje sljivu.
Jer ga,uz sajkacu krasi,
sa rakijom i usta pokvasi.

Najlepsi si na celome svetu
moj sljiviku,kada si u cvetu.
Sljivo plava,voce najmilije,
sljivo plava,nevesto Srbije.

Odgovora nema do danasnjeg dana
dal si ti sljivo il Morava vise opevana
Srbijo! tebe krasi sljiva
u pesmu o tebi se Morava uliva.

Junacima si snagu davala u boju,
zato,sljivo,volim ja rakiju tvoju.
Ranjenima tobom vidali su rane,
hladovinu pravile,sljivo,tvoje grane.

* * * Radenko Nastić

Svetla se gase Na pozornici zavesa kruta U oku magle sive Na dlanu dugme skaputa. Svu noć padaju kiše I tuga se niz okna lije To srce vara-kasno čuh A srce krije,krije.

Svetla se gase
Na pozornici zavesa kruta
U oku magle sive
Na dlanu dugme skaputa.

Svu noć padaju kiše
I tuga se niz okna lije
To srce vara-kasno čuh
A srce krije,krije.