340 – Dejan Perić

pokušavam da pišem ne mogu sedim sam tišina me potapa okružen sam predmetima koji ćute rečima mrtvih ljudi koje nisu mogli da izgovore prazno je sve miruje okružen sam mrtvim licima koja me gledaju sa korica knjiga i ti me gledaš ukočena potapa me tuga čuje se samo vetar kroz ove tanke zidove to što … Настави са читањем “340 – Dejan Perić”

pokušavam da pišem
ne mogu
sedim sam
tišina me potapa
okružen sam predmetima koji ćute
rečima mrtvih ljudi
koje nisu mogli da izgovore
prazno je
sve miruje
okružen sam mrtvim licima
koja me gledaju sa korica knjiga
i ti me gledaš
ukočena
potapa me tuga
čuje se samo vetar kroz ove tanke zidove

to što je bilo ne mogu vratiti

304, Tišina – Dejan Perić

kao napušten cvet postoji san o samoći pun gorčine i nem previše je onih koji odlaze vidiš li iz ušiju ti raste trava iz grla ti niče cveće sve boli i ćuti to nikad nestati neće to nikad nestati neće

kao napušten cvet
postoji san o samoći
pun gorčine i nem

previše je onih koji odlaze

vidiš li
iz ušiju ti raste trava
iz grla ti niče cveće

sve boli i ćuti
to nikad nestati neće
to nikad nestati neće

210 – Dejan Perić

vazduh se sprema da me zaboravi večnosti rečena kamenu i vodi upitaj zemlju jesam li tvoj deo čime ću obogatiti već savršenu smrt moje slabo telo je nje nedostojno moj slepi um je ne bi mogao poznati moja usta je ne bi mogla ljubiti istino koja traješ u stvarima nedodirnutim osećanjima ti koja si uvek … Настави са читањем “210 – Dejan Perić”

vazduh se sprema da me zaboravi
večnosti rečena kamenu i vodi
upitaj zemlju jesam li tvoj deo

čime ću obogatiti već savršenu smrt
moje slabo telo je nje nedostojno
moj slepi um je ne bi mogao poznati
moja usta je ne bi mogla ljubiti

istino koja traješ u stvarima nedodirnutim
osećanjima
ti koja si uvek u svemu
učini me svojim delom

jer ću nestati

pesmo nikada prekinuta
pogledaj moje ruke
one će proći jer je nešto drugo večno
ostaće pepeo
i moja zaljubljenost koju si oslobodila
pred svetom

ZASTO ” TUDJE- SLADJE ” milka vukic vujnovic

Tvoja ptica te njegovala, volela, Iz svog gnezda neljudski je otera. Nova, ’tudja’, laznih sarenih krila Pod svoj jaram te upregnula. Zato „ tudje- sladje“ ?! Bori se za mir zivota svoga, Munje jacaju ugruske bola, Oronuo zivot svoje sunce zedja, Kako, srce tvoje, sve svoje ptice odbacuje…. Zasto „tudje – sladje“?!

Tvoja ptica te njegovala, volela,
Iz svog gnezda neljudski je otera.
Nova, ’tudja’, laznih sarenih krila
Pod svoj jaram te upregnula.

Zato „ tudje- sladje“ ?!

Bori se za mir zivota svoga,
Munje jacaju ugruske bola,
Oronuo zivot svoje sunce zedja,
Kako, srce tvoje, sve svoje ptice odbacuje….

Zasto „tudje – sladje“?!

225 – Dejan Perić

izmislili smo svet kao utehu našem nepostojanju i ne znamo ništa o njemu izmislili smo reči da bismo obuzdali smrt koju smo izmislili prosuli smo latice ruže po pepelu iz kog će izrasti savršen cvet i nećemo znati ništa o njemu a ako procveta ubiće nas mirisom

izmislili smo svet
kao utehu našem nepostojanju
i ne znamo ništa o njemu

izmislili smo reči da bismo obuzdali smrt
koju smo izmislili

prosuli smo latice ruže po pepelu
iz kog će izrasti savršen cvet
i nećemo znati ništa o njemu
a ako procveta ubiće nas mirisom

226 – Dejan Perić

doći će dan kada će srce napustiti telo osećaji će nestati vatra će spaliti grlo više neće biti reči moje nebo zameniće groblja misao će ubiti samu sebe kraj će postojati samo na početku doći će dan kada će postojati samo istina tišina se neće čuti čula će postojati samo u pesmi vreme će ućutati … Настави са читањем “226 – Dejan Perić”

doći će dan kada će srce napustiti telo
osećaji će nestati
vatra će spaliti grlo
više neće biti reči
moje nebo zameniće groblja

misao će ubiti samu sebe
kraj će postojati samo na početku

doći će dan kada će postojati samo istina
tišina se neće čuti
čula će postojati samo u pesmi
vreme će ućutati
pesma će postojati van reči

doći će dan kada ćemo biti slobodni
naše nebo zameniće groblja

140 – Dejan Perić

na zraku sunca ulazim kroz tvoje trepavice u kapi kiše upija me tvoje lice i tada se budim sa zemljom u rukama koju je prosulo vreme po našim grobovima i znam da sam u tebi drvo pod mojom glavom je meko i vlažno i mada ne mogu podići glavu ili otvoriti oči vidim vreme i … Настави са читањем “140 – Dejan Perić”

na zraku sunca ulazim kroz tvoje trepavice
u kapi kiše upija me tvoje lice

i tada se budim sa zemljom u rukama
koju je prosulo vreme
po našim grobovima
i znam da sam u tebi

drvo pod mojom glavom je meko i vlažno
i mada ne mogu podići glavu ili otvoriti oči
vidim

vreme
i smrt

prelako izgovorene reči
ništavilo


Najlepši san

Sanjala sam te u snovim si mi bio bliži nego iko ikada ranije. Sanjala sam tvoje zagrljaje i da plešemo utopljeni u najsnažnije emocije. Sanjala sam tvoje prisustvo i iskru zanosa, bliskost i ples do srca, pa sve do zvezda i meseca sanjala sam te… Nevena Ugrenović-Iskrica

Sanjala sam te
u snovim si mi bio bliži

nego iko ikada ranije.

Sanjala sam tvoje zagrljaje
i da plešemo utopljeni
u najsnažnije emocije.

Sanjala sam tvoje prisustvo
i iskru zanosa, bliskost i ples
do srca, pa sve do zvezda i meseca

sanjala sam te…

Nevena Ugrenović-Iskrica