Категорија: Sanjalica
Životno pozorište – Sanja Petrović
IPAK – Sanja Petrović
IPAK – Sanja Petrović
IPAK Osetila sam na sopstvenoj koži bič života. Ožiljci neprolazni oslikali su mi dušu. Kažu da ptice posle oluje zapevaju. Uživaću i ja u preostalom svetlu. (C) Sanja Petrović

IPAK
Osetila sam
na sopstvenoj koži
bič života.
Ožiljci neprolazni
oslikali su mi
dušu.
Kažu da ptice
posle oluje
zapevaju.
Uživaću i ja
u preostalom
svetlu.
(C) Sanja Petrović
Da se zna – Sanja Petrović
DA SE ZNA Ko kaže da sa jednim Volim te ne možeš osvojiti sedam duša? Ko kaže da sa jednom pesmom ne možeš slomiti sedam srca? Ko kaže da sa jednim udarcem ne možeš ubiti sedam muva? Miki Maus sve to može pa mogu i ja. (C) Sanja Petrović
da sa jednim Volim te
ne možeš osvojiti sedam duša?
da sa jednom pesmom
ne možeš slomiti sedam srca?
da sa jednim udarcem
ne možeš ubiti sedam muva?
pa mogu i ja.
s proleća – Sanja Petrović
NEDOSTAJEŠ MI – Sanja Petrović
KAŽEŠ – Sanja Petrović
Da si zatočen u samoći zidova neba dok olovne ptice razvlače moje senke između zaleđenih prstiju. Da u svom stvorenju blještim poput zvezde kroz meteže ljudi. Da odmiču jutru tišine u sive izmaglice sećanja. Da su na vratima utisnuti koraci moga glasa i kada bi otišao do Dunava zatekao bi samo tektonsku rupu od Sunca … Настави са читањем “KAŽEŠ – Sanja Petrović”
Da si zatočen
u samoći zidova neba
dok olovne ptice
razvlače moje senke
između zaleđenih prstiju.
Da u svom stvorenju
blještim poput zvezde
kroz meteže ljudi.
Da odmiču jutru tišine
u sive izmaglice sećanja.
Da su na vratima utisnuti
koraci moga glasa
i kada bi otišao do Dunava
zatekao bi samo
tektonsku rupu od Sunca
koja je konačno
bućnula u vodu.
Snoviđenja najavljuju dane
duge kao godina.
Kazao si.
Grad na kraju puta – Sanja Petrović
STIH DANA ZA 10.11.2008.
BIRA Sanja Petrović PAMTIM – Vida Nenadić I pala je senka sa vrha latice I bio je hladan zagrljaj noći I prljav dodir snega I gladne su bile ptice I bila sam ja Praznog pogleda Ali mi oduzeše i njega I srce
BIRA Sanja Petrović
PAMTIM – Vida Nenadić
I pala je senka sa vrha latice
I bio je hladan zagrljaj noći
I prljav dodir snega
I gladne su bile ptice
I bila sam ja
Praznog pogleda
Ali mi oduzeše i njega
I srce
![marioneta[1]](http://poezijascg.com/poezija/wp-content/uploads/2009/06/marioneta1.bmp)

