Da si zatočen
u samoći zidova neba
dok olovne ptice
razvlače moje senke
između zaleđenih prstiju.
Da u svom stvorenju
blještim poput zvezde
kroz meteže ljudi.
Da odmiču jutru tišine
u sive izmaglice sećanja.
Da su na vratima utisnuti
koraci moga glasa
i kada bi otišao do Dunava
zatekao bi samo
tektonsku rupu od Sunca
koja je konačno
bućnula u vodu.
Snoviđenja najavljuju dane
duge kao godina.
Kazao si.
(Прочитано: 52 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.259.315 пута)
Sanja , perfektono.U prijateljski krajnje dobronamjeran savjet.
Kažeš ostavi isključivo u naslovu, bez ponavljanja izmedju strofa i na samom počeku.Završi sa “duge kao godina
Kazao si”.
Ovaj P.S. obavezno briši, ne može biti stih, a drugima nije od značaja. A ovako lijepo, kvalitetno, niko to nije mogao kazati kao ti.
Dakle njegove riječi, jesu začele ovu pjesmu, ali si je ti rodila.Iskren pozrav, Milica IP