Svuda tama oko mene, ne ide na ruku vreme, nigde sreće, ni radosti, Bože, pogledaj me, pa pošalji:   Dobar melem za stare rane i za snove nove nade, jaka krila za oluju, za voz života pravu prugu.   Jedne ruke da me greju, usne što se samo smeju, put koji sreći vodi, srce što … Настави са читањем “…”

Svuda tama oko mene,

ne ide na ruku vreme,

nigde sreće, ni radosti,

Bože, pogledaj me, pa pošalji:

 

Dobar melem za stare rane

i za snove nove nade,

jaka krila za oluju,

za voz života pravu prugu.

 

Jedne ruke da me greju,

usne što se samo smeju,

put koji sreći vodi,

srce što se zla ne boji.

 

I hrabrosti dovoljno,

da odbolujem ponovo.

Za slane suze maramice,

da ne kvase moje lice.

 

Jaku želju da istrajem,

da na tugu ne pristanem,

najtoplija jutra

i jedno bolje sutra.

 

Za stabljiku ruže-Milica Stojanović

  Да сам само виша бар мало, па да дотакнем те његове усне, усне човека до ког ми је стало, ех, да сам виша за стабљику руже.   Да је ово моје тело веће, и руке ове бар мало дуже, па да му их око врата вежем, ех, да су дуже за стабљику руже.   … Настави са читањем “Za stabljiku ruže-Milica Stojanović”

 

Да сам само виша бар мало,

па да дотакнем те његове усне,

усне човека до ког ми је стало,

ех, да сам виша за стабљику руже.

 

Да је ово моје тело веће,

и руке ове бар мало дуже,

па да му их око врата вежем,

ех, да су дуже за стабљику руже.

 

Кад би ова моја мала стопала

израсла за трен, па да пожуре,

да стигнем га у два корака,

ех, да израсту за стабљику руже.

 

Кад би ове моје очи могле да виде,

оне које га воле и верно служе,

и даљину која га крије,

ех, да сам виша за стабљику руже.

 

И шта ћу са овом љубављу невином,

што станује на дну моје душе?

Јер ја волим човека великог,

већег од мене за стабљику руже.

Kralju moj – Milica Stojanović

KRALJU MOJ Kralju moj, osudi me na večnu tugu, ali uzmi mi srce da ništa ne osećam, i dok budeš rušio od karata kulu, bar mi mesto u raju obećaj. Kralju moj, svu moju sreću zatvori u tamnicu života mog, i osmeh u suze pretvori, uništi sve, ti imaš tu moć. Kralju moj, okuj me … Настави са читањем “Kralju moj – Milica Stojanović”

MilicaS

KRALJU MOJ

Kralju moj, osudi me na večnu tugu,
ali uzmi mi srce da ništa ne osećam,
i dok budeš rušio od karata kulu,
bar mi mesto u raju obećaj.

Kralju moj, svu moju sreću zatvori
u tamnicu života mog,
i osmeh u suze pretvori,
uništi sve, ti imaš tu moć.

Kralju moj, okuj me teškim lancima,
da ne krenem dalje od mesta gde sam sad.
Zarobi me svu, jer ja sam na to navikla,
znam ja šta je i tuga i jad.

Kralju moj, proglasi me grešnom,
ne dozvoli mojoj duši radost,
i dok budem padala, uteši me smeškom,
reci da je to bio neki moj zanos.

Kralju moj, zabrani mi da plačem,
ja nemam na to pravo, zar ne?!
Pa šta i ako koja suza kane,
šta su za drvo dve slomljene grane?

Kralju moj, otvaraj i dalje nove rane,
gazi i zabadaj u leđa nož!
možda mi i novo jutro svane,
život nikad nije dovoljno loš.

Kralju moj, ja jesam grešila,
lažno ljubila i lažno se smešila,
ali dozvoli da poverujem da moj je život vredan,
za sve ove kazne ti budi moj dželat!

 (C) Milica Stojanović