ISPOD ŠARE NA BISTRICI
Danas sam ti, na Kosovu bio,
gde crveni božuri se viju
dal sam bio, ili sam usnio
Al osetih našu Metohiju.
Neka vila svatove spustila,
kraj Bistrice, usred Metohije
svadbeni je barjak raširila,
raširila, da se opet vije.
Ispod Šare, usred bela dana
u Prizrenu, Dušanovom gradu,
venčaju se Čeda i Slađana,
nemoj Srbi, da gubimo nadu.
Ima nešto, što ljudi ne znaju
ma koliko vremena da prođe,
gde se krste, tu se i venčaju
rodnoj kući mora da se dođe.
Dok mladenci hladnu piju vodu
sa čuvene Šadrvanske česme
svatovi su na kamenom mostu
kraj harmonike i uz srpske pesme.
Svetog Đorđa hram obiđoše,
zatim crkvu Svetog Spasa
Prizrenskom kaldrmom siđoše
i gledaju kako Bistrica talasa.
Pod kamenim mostom,
Bistrica teče,
Ne iz Peći i ne iz Dečana
već iz grada cara Dušanova.