DRAGOJ KOJA JE DALEKO
Polako se spremam,
za let širim krila
Čekam dobar vetar
ne bi l’ moja bila.
Oj daleki grade
ja ću tebi doći
Nemoj leći rano
stižem u po noći !
Čuvaj moju dragu
i javi joj – Stiže !
Nek se ona spremi
da mi bude bliže
Neka me sačeka
nešto ću joj reći
Neka bude budna
nek ne ide leći.
Kazaću joj da me
moja duša boli
i da želim da me ljubi
ako me još voli
Jer ja leka tražim
mojoj duši snenoj
A znam da ga ima
u ljubavi njenoj
Ubrzo ću stići
te joj ti prenesi
Nek me ljubit stane
i neka se udesi.
Upravo sam sleteo
i draga me čeka
Konačno da dobijem
mojoj duši leka.
© Bojan Djurica, 2012