1. Братислав Петровић, Бела Паланка
2. Марина Адамовић, Ниш
3. Нада Вукичевић, Београд и
4. Татјана Богдановић, Ниш
Добродошли!
1 Niko i ne sluti kako samotno srce peva dvoglasno! 2 ne otvaram oči dok se ne uverim da neke druge ne gledaju u njih 3 puta ne – da bi beonjače isprale pogled za sopstvenu scenu 3 Reč “mržnja” nije vuk nije Pandorina tajna ni zla-slutnja ni poziv u boj to je zakrpa pocepanog … Настави са читањем “NELJUBAVNA POEZIJA (iz zbirke PSIHODELIJA MINIJATURE) — Marina Adamović”
Moji su odlazili do… Moji su odlazili do groblja u unapred naznačene dane Otac bi navlačio frak – a majka pelerinu preko kućne haljine Tik-tak tik-tak šepurilo se moje srculence Najzad sama i slobodna – dugonoga skica za kometu u (ha, rima!) letu Šta su tamo radili? Ja sam pokopavala žiške i čistila nadgrobne kapke … Настави са читањем “Iz ciklusa NEBO I JA — Marina Adamović”
Moji su odlazili do…
Moji su odlazili do groblja
u unapred naznačene dane
Otac bi navlačio frak
– a majka pelerinu preko kućne haljine
Tik-tak tik-tak
šepurilo se moje srculence
Najzad sama i slobodna
– dugonoga skica za kometu u (ha, rima!) letu
Šta su tamo radili? Ja sam
pokopavala žiške i čistila nadgrobne kapke
– Mama, ti nisi najnormalnija!
Da, skidala bi pelerinu
oblačila sako za ” Izvolite, 2 kapsule 3 puta na…”
“Molim, kako, kao, neje mi jasno, kukuu, što ću sg?”
– Mama, ti si stvarno umobolna..- Mama, šta je za večeru?
– Uh, čoveče, kasnimo, ….groblje čeka i čeka
Prilepljena nonšalancija
– a kancer priprema užinu…
– Mama, ti si najdraži stvor na planeti!
– Ispričaj mi bajku kad me povedeš …u svoje omiljene…muzeje
– Hoću, sine
hoću…
Okrenula je glavu, i ja sam svoju , po zakonu žiška sa nadgrobnih kapaka
3..2…1..
zavesa se spušta
Psi nagrizaju iz Pseuda
grizite, nâ
– i ja sam , po nasleđu, luda
oblačim se
svlačim
izlazim na pozornicu
godinama uigravana
10-9-8-7
mater im!
šutnem brojke i praznoverja
ja
najbolji poeta
Odeljenja za mometalno privezane naklonike psihodelije
kamin(n)gs
pomirih se s činjenicom da sam mrtva pošto shvatih – nisam jedina! živih nema – samo zvezde koja pita gde smo, gde? da i trave s upletenim korenom nad ubogim domovima Brotigena i Remboa * ni iz čega –u čast svima – orošene krvlju i slovima kamin(n)gs
noćima nisam spavala čitala sam i postajala junak knjige sada prelistavam memoriju i smejem se sebi – toj ne znam da li me je privlačila smrt muka …. ludilo ili mi je najvažnije bilo postati ma ko drugi samo zašto uvek neko kome je živet bio ili visio o grančici? – smejem se pucketajući ja … Настави са читањем “Noćima nisam spavala… — Marina Adamović”
noćima nisam spavala
čitala sam
i
postajala junak knjige
sada prelistavam
memoriju
i smejem se
sebi – toj
ne znam
da li me je privlačila
smrt
muka
…. ludilo
ili mi je najvažnije
bilo
postati ma ko drugi
samo
zašto uvek neko kome je
živet bio
ili
visio
o
grančici?
–
smejem se pucketajući
ja sam trula i žalosna
nn vrba
kamin(n)gs
za života samo učim kako je biti mr-tav …………….u-čim nema re-či ni misli ne-ma ……………samo bola – još nisam savladala sve ipak će ona mene eh – sentenca ko la te ral ne logike kamin(n)gs
za života samo učim
kako je biti
mr-tav
…………….u-čim
nema re-či
ni misli ne-ma
……………samo bola
– još nisam savladala sve
ipak će ona
mene
eh
– sentenca
ko
la
te
ral
ne logike
kamin(n)gs
anestezija bledi ………on piše pesme naslednik se rodî ………piše i n-tu umire majka ………nastaje poema a da nije bilo pseuda? da se nije vratio iz pakla? da je sebe pokopala sama? – sabrao bi dela * otac mi je bio zimzeleni gejzir samo što ne izbije evo tu je slutim —– ne slutim ništa – … Настави са читањем “CIKLUS – JANUAR 2013. 39 — Marina Adamović”
anestezija bledi
………on piše pesme
naslednik se rodî
………piše i n-tu
umire majka
………nastaje poema
a da nije bilo pseuda?
da se nije vratio iz pakla?
da je sebe pokopala sama?
– sabrao bi dela
*
otac mi je bio zimzeleni gejzir
samo što ne izbije
evo
tu je
slutim
—–
ne slutim ništa – već šiklja iz mene
kamin(n)gs
prvo sam osetila kako mi je mrak ………..u očima zatim je počelo tiho ……….svitanje i najednom svetlost – nepojmljiva i? šta sam videla? šta? apsolutno ništa – nisam znala da sam miš najsleplji – tamo moja kamin(n)gs
prvo sam osetila kako mi je
mrak
………..u očima
zatim je počelo tiho
……….svitanje
i najednom
svetlost – nepojmljiva
i?
šta sam videla?
šta?
apsolutno
ništa –
nisam znala da sam miš
najsleplji
– tamo moja
kamin(n)gs
1 grešim grešim vejavica ili kiša mislim mislim smkava se ili sviće okrećem list ili glavu ma nije mi botno nešto se dešava, da to je jedino što razumem dovoljno je dovoljno najvažnije je dobaciti svesti – na mestu voljno – kamin(n)gs . 2 pretpostavljam da neće biti kraja ni svet(a) … Настави са читањем “CIKLUS – DECEMBAR II – Marina Adamović”
1
grešim
grešim
vejavica ili kiša
mislim
mislim
smkava se ili sviće
okrećem list
ili glavu
ma
nije mi botno
nešto se dešava, da
to je jedino što razumem
dovoljno je
dovoljno
najvažnije je dobaciti svesti
– na mestu voljno –
kamin(n)gs
.
2
pretpostavljam da neće biti kraja
ni svet(a)
ni
o
ni
ka
da
pretpo
stavljam
da ne
će
biti
da – da – da
ničega
što bi dokazalo
nepostojanje
minimalističkog minimalizma
–
osim postojanog pepela
bez čulnih bravura
kamin(n)gs
.
3
već nekoliko minuta ne pokreću se kazaljke
odbrojavam tačno koliko
dakle
meni sat
uopšte i ne treba
i stablo označava kako ga vreme
upravlja u sebi potrebnim smerovima
već je ponoć
i to mi je jasno
naravno
srce je pratilo ritam
i
uslišilo molbe
starih predanja
–
nestati u snu … tik
lepšega nema….tak
otkucaj bila
i
kraj
pokop sata i kapaka
dah motri na smrt
kamin(n)gs
5
živeti znači –
s
a
m
o
-biti živ
ništa više
filozofi
ništa više
a umreti
to je
već
sveobuhvatije
iako sam živa
tvrdim da sam mrtva
jer među mrtve
ubaci me živalj
ako apostrofirate moju tvrdnju
jao vam ga
jao
živite i uživajte
ja ću skoro odlučiti
ko sam
–
Dedal ili Ikar
kamin(n)gs
.
6
problem se pojavio
ne iznenada
ne iz ne nadâ
ne iz ne na da
problem se svalio
ne
ili
da
sve mu je jedno
jvio je da nije rešiv
problem se pojavio
a
meni je glava pro-bijena
je-jeste-pro-blemi-
ma-šta ću sa-da?
maštaćuda
kamin(n)gs
.
7
rasla sam
rasla
i
prerasla
pod istim imenom
i
opisom
univerzalnosti
koga sam to
onda
nadmašila
ako sam jedinstvena
vratite mi ono doba
onu kosu
osećanja
vratite mi mene
samu si sebe progutala
sažvakala
i
pljunuta ti
koprcaš se
u
svojim
vijugama
*
nema ti izlaska
odzvanja kvazipoeta
ne
ma
kamin(n)gs
.
8
danima
niti jedem, niti pijem
ne spavam i ne udaljavam se
od mesta gde započeh
duboko promišljanje
– u čemu je smisao života
došla sam do izuzetnog zaključka
smisao je u
tome i tome
takoreći
ni u (ili ne-)čemu
ili još preciznije
– nebo je iznad
– tlo je pod
– a život je
međutim
među
tim
kratkotrajno-večnim
i (ovo ističem)
multiambivalentnim
-pihhh-
kamin(n)gs
.
CIKLUS – DECEMBAR II
9
sreli smo se na putu do
groblja
pričali o poeziji
koju je
pokojnik
pisao
sad srećem drugaga
na putu
s groblja
pričamo o poeziji
uopšteno
mrtvi su svi pesnici
i više ni s kim ne pričam
možda sam i ja mrtva
čujem nekog
pominje me
————–
verovatno
————–
stih stiže
iz
nad
kamin(n)gs
.
10
neprekidno pišem
evo ruke, glave
neba –
ono prati sve
najednom tama
ne mogu da verujem
nema glave
ruke
neba nad tomovima
*
da l’ sam
stvarno
pisala
il’ se univerzum igra
postojanjem ničega
kamin(n)gs
.
11
nije mi jasno šta je to – dan
koji je taman
previše siv
zapravo modar
ne!
koji je crn
nije mi jasno šta je to dan
nije mi jasno da li je dan
nije mi jasno TO
tamno-sivo-
mo-
dro-crno-
tam-si-mo-cr
ta-si-mo-
crrr
nije mi ja-
sno
nô …..je-
dan
nije….
dan
– jasno
nije
i?
kamin(n)gs
.
12
kako narediti živima da
ostave mrtve na miru ?
oni žele ostati
tamo gde jesu –
pametna nisam
a mžda – da
skočiću s vrha najviše planine
ili u najdublji deo okeana
a šta
ako me izvuku?
skočiću u lomaču – pa
mogu i to
ne,
ni to ne bih …
moj pepeo želi samoću
da li je moguće
da su mrtvi
u
nepogodnijem
položaju
od živih
–
nezavisno od spokojne horizontale?
da li ?
kamin(n)gs
P.S. ne prilazi !
Svi su gledali i prstom upirali u ključaonicu a unutra nikog tada sam ugledala sebe kako virim i prstom dozivam sebe ali gde? izvini, ja šakama pomažem Suncu da prokrči stazu do Istoka kometa čeka – da, da, da biće me kamin(n)gs
Jednog su dana došli po mene a trudila sam se oduvek i sada se trudim… došli su i poveli me bez reči bez objašnjenja a ja nevina kap najtamnijih vena nisam ni zapakala ne samo sam shvatila da nisam tamo gde me je embrion uneo jednoga dana videh sebe na pustom predelu van horizonta svega … Настави са читањем “1.septembar 2012/ II 84 © —- Marina Adamović”
Jednog su dana došli po mene
a trudila sam se
oduvek
i sada se trudim…
došli su i
poveli me
bez reči
bez objašnjenja
kamin(n)gs