Hipohondrija

Već jedno izvesno vreme Kad se zagledam u jednu daleku tačku Kao da mi se čini da s velikim oklevanjem Prilazi mi iz velike daljine jedna velika bol Potrebno je isvesno podrobno ispitivanje Kako bih možda na kraju utvrdio Prema njenom obliku i promeni intenziteta Da je izgleda to velika bol na srcu mom Ono … Настави са читањем “Hipohondrija”

Već jedno izvesno vreme
Kad se zagledam u jednu daleku tačku
Kao da mi se čini da s velikim oklevanjem
Prilazi mi iz velike daljine jedna velika bol

Potrebno je isvesno podrobno ispitivanje
Kako bih možda na kraju utvrdio
Prema njenom obliku i promeni intenziteta
Da je izgleda to velika bol na srcu mom

Ono što mi izgleda kao da je sigurno
Možda ima vrlo verovatno neke veze sa tobom
Jer uvek kada sumnjam u nešto nesigurno
Utvrdi se na kraju da je to možda tačno

Ne mogu da isključim ni drugu mogućnost
Ma koliko sa tolike daljine izgledala nejasno
Bojim se da donesem preuranjeni zaključak
Da to neumitno dolazi bol u zglobovima i kostima

Kakve sam do sada bio sreće
Ne bi me uopšte ni ovog puta iznenadilo
Da ustvari počinjem da osećam rastuću
Rezultantu ova dva dosta raširena bola

Kubanska

Sadašnjost nam prolazi pred očima Sadašnjost je već prošla Zubi su nam u peščanom zidu Uspomene nam promiču noćima Starci na Suncu udobno leže Napustili smo svoja daleka mora Spremamo svoje ljušture za kraj Sati pred nama neprestano beže Priče nam osvaja egzotično rastinje Reči nam gube svoja značenja Potomci svoje novine broje Sudbina njihova … Настави са читањем “Kubanska”

Sadašnjost nam prolazi pred očima
Sadašnjost je već prošla
Zubi su nam u peščanom zidu
Uspomene nam promiču noćima

Starci na Suncu udobno leže
Napustili smo svoja daleka mora
Spremamo svoje ljušture za kraj
Sati pred nama neprestano beže

Priče nam osvaja egzotično rastinje
Reči nam gube svoja značenja
Potomci svoje novine broje
Sudbina njihova nemo nas proklinje

Budućnost nam se u lice ruga
Površnost nam je sve prekrila
Sivilo nam prevladalo sve boje
Da je razuma ostalo sve bilo bi tuga

Podmornica

Juče dok sam prolazio rekom Videh pticu uplakanu Kako kupi zadnje mrvice Tradicionalne patnje na obali Kada sam to shvatio Bilo mi je sve dovoljno jasno Suzama su one bile zasoljene Zato je ona pila vodu sa reke Juče dok sam gledao crnu pticu Poprskanu ljudskom patnjom i izmetom Znao sam da mora ući u … Настави са читањем “Podmornica”

Juče dok sam prolazio rekom
Videh pticu uplakanu
Kako kupi zadnje mrvice
Tradicionalne patnje na obali

Kada sam to shvatio
Bilo mi je sve dovoljno jasno
Suzama su one bile zasoljene
Zato je ona pila vodu sa reke

Juče dok sam gledao crnu pticu
Poprskanu ljudskom patnjom i izmetom
Znao sam da mora ući u reku
Da spere tu silnu prljavštinu

Nisam hteo dalje da gledam
Ali sam znao šta ću videti
Jer je moralo tako biti
Bačen kamen pretvorio je u podmornicu

Epilog

Kada sam ponovo otkrio istinu Niz tu bezubu grimasu zgužvanu užasom Suze samosažaljenja linu Nad provalijom vremena proteklog kasom Dugo nošenu skamenjenu masku Stanu da oblikuju potiskivana osećanja Ali sva odjednom izviru pa se desi Groteskna igra lica kratkog trajanja

Kada sam ponovo otkrio istinu
Niz tu bezubu grimasu zgužvanu užasom
Suze samosažaljenja linu
Nad provalijom vremena proteklog kasom

Dugo nošenu skamenjenu masku
Stanu da oblikuju potiskivana osećanja
Ali sva odjednom izviru pa se desi
Groteskna igra lica kratkog trajanja

Pelin

Pod mesečinom taj lek raste Da mu dan ne kvari gorčinu Pelin u mraku moći skuplja Da tugu leči iz srca šuplja Sa jutrom mi lek počinje Pelin na dušu privijam Gorkim lekom se Moja boljka leči Da suza prestane teći Kasnije pojačavam lek Utrobu ispiram zdušno Svaka šupljina se puni Svakodnevicu da preživim Utroba … Настави са читањем “Pelin”

Pod mesečinom taj lek raste
Da mu dan ne kvari gorčinu
Pelin u mraku moći skuplja
Da tugu leči iz srca šuplja

Sa jutrom mi lek počinje
Pelin na dušu privijam
Gorkim lekom se
Moja boljka leči
Da suza prestane teći

Kasnije pojačavam lek
Utrobu ispiram zdušno
Svaka šupljina se puni
Svakodnevicu da preživim
Utroba se ne buni

Preko dijafragme redovno
Do srca stižem
I njega pelinom natapam
Umesto krvi on počinje teći
Odatle izviru sve mi reči

San

Sanjam san Kao ja sanjam san A u tom snu sedim na izvoru Kroz mene zlatna voda gre Ne znam da li da širim ruke ili ne Šta sa prstima da radim ili ne Hoću da uhvatim ili ne Vidim da stalno kasnim Zlatnu vodu da uhvatim Jer kada prodje bez dodira U pesak se … Настави са читањем “San”

Sanjam san
Kao ja sanjam san
A u tom snu sedim na izvoru
Kroz mene zlatna voda gre
Ne znam da li da širim ruke ili ne
Šta sa prstima da radim ili ne
Hoću da uhvatim ili ne

Vidim da stalno kasnim
Zlatnu vodu da uhvatim
Jer kada prodje bez dodira
U pesak se pretvara
Dosta zrnast i dosta suv
Postaje mi fundament

Kad izadjem iz tog sna
Vidim da još nisam na javi
A ni sumatra mi nije blizu
Hteo bih da se nazad vratim
Zlatnu vodu da shvatim