NEVRIJEME Tamno nebo, staze puste, kišne kapi snažno pljušte. Munja sijevne, svjetlost bljesne, potom i grom snažno tresne. Vjetar kišu razvijava, jeku groma pojačava. Lišće mokro tromo pada, nevrijeme je iznad grada. Svuda kiša, stud i tama, krv se ledi u venama. Oblak tmurni nebom brodi, novu snagu daje vodi, pa bujica njene veće nose … Настави са читањем “NEVRIJEME – Božo Popadić Aktus”
NEVRIJEME
Tamno nebo, staze puste,
kišne kapi snažno pljušte.
Munja sijevne, svjetlost bljesne,
potom i grom snažno tresne.
Vjetar kišu razvijava,
jeku groma pojačava.
Lišće mokro tromo pada,
nevrijeme je iznad grada.
Svuda kiša, stud i tama,
krv se ledi u venama.
Oblak tmurni nebom brodi,
novu snagu daje vodi,
pa bujica njene veće
nose zemlju i drveće.
…..
Tamno nebo iznad grada,
a u duši studen vlada.
Sve zamrlo i zamuklo,
u tminu se sve uvuklo.
Nigdje svjetla, tek da kresne,
osim munja kada bljesne,
avetinjsku sliku stvori,
ko da samo nebo gori.
Grom kad grmne, sve se trese,
podsjeća na zemljotrese.
pa se onda sve utiša,
i dobuje samo kiša.
Nakon svega u toj tami,
primjetite da ste sami.