Niko nikad nije pitao… – Ljubica V.Davčiik
ZAPIS – Ljubodrag Obradović
PLAMEN – Sandra Miladinović
Šapuće ljubav – Latinka Djordjević
PESMA NEDELJE –
Čukun čukun dedove i bake
Svih vas
Da nas presele
Isele
Nasele
29.6.2011
кроз тамнину густу,
ходам кроз улицу
сабласну и пусту.
Та девојка више
улицом не шета,
ко да је нестала
са овога света.
28.6.2011
Pa ne možeš skriti tragove ni riječi
O jednom posrnulom danu
O jednom drhtaju i rijeci
Tvoja je sumnja
Ambis za ljubav
Usne lako zaćute
Zalud sanjam budan.
(C) Velibor Sikimić 2011
27.6.2011
ŽIVOT JE – Ksenija Aleksić
Život je isuviše kratak za sanjare i lutalice
Umorne putnike kroz maglovite predele…
Тrenutak postojanja u ništavilu laži, prevara i boli,
Dok dušmani predano nanose duboke rane i rezove.
26.6.2011
kao nevidljivi šum
u napukloj noći
kroz prošaranu tamu
sa izvorišta čudnog sjaja
u neizrecivoj toplini
dosežeš daljine
našeg postojanja
i kao toliko tražen stih
u nedovršenoj strofi
darivaš mi
neokrznuta sećanja.
25.6.2011
Iz livade, iz ledine,
divlja voćka, slatka, stara
mami, vara, slavnog cara
s bojnog ata da se skine.
Šta to vara moćnog cara
s bojnog konja da se skine?
I jagode i kupine
mame starog, mudrog, cara!
Car na znanje sviti daje:
,,Veličanstvo carsko hoće
dvor da gaji ovo voće,
al do zime bar da traje.
A ko ne zna, neće, il prkosi,
nek se iz dvora odmah nosi.”
24.6.2011
ОДУЗИМАЊЕ – Пеко ЛАЛИЧИЋ
Одузимам дане
одузимају ми дане
оно што ја одузмем
апсолутно је мање
од онога што ми одузму
23.6.2011
PESMA NEDELJE – ZAPIS – Ljubodrag Obradović
преко брда и заноса,
лију кише и истине,
и ветар судбину носи,
у епицентар поноса…
А он стоји и пркоси!
у опстанак уткане!
Спас у корену му клија
и у висине узноси.
Док пролазе године,
опстаје носталгија,
јер он стоји и пркоси!
и подсећа људе,
сам недаћама одолева,
светлост небеску зрачи,
и као сабљом зло коси!
Са њим смо,
за искуство јачи,
са њим смо шума,
која опстаје и пркоси!
а у жилама траје.
Страх леди помисао,
да време крај доноси,
да све пролази и нестаје,
само он стоји и пркоси!
Свако село, једна заклетва!
Све свето у њему лежи…
Недоумице разбија истином
и вечну тајну светом проноси!
Све што јесмо,
јесмо од давнина,
јер он стоји и пркоси!
22.6.2011
AFORIZAM – Živko Begović
Niko se nemože suprotsaviti najvećim političko-ratnim moćnicima sveta na
njihov najstrožiji bombarderski BES,
a to može sasvim sigurno da učini samo ZEMLJOTRES!
21.6.2011
KAD SAM MESEC BILA – Branka Korač
izmedju zvezda, budila sam vulkane, prizivala obale i šaputala priče peni morskoj,
gledala kako nose moje ostatke u ljubavnim obećanjima, u rastancima, u kletvi mornara
kada sam mesec bila, smešila sam se zbog svega sakrivenog u svetlosti dana
a sada, gledam kako senke lovi ispod oblaka, iza aviona,
malo sam melanholična i tužna, kao zaljubljena, ja, njegova tamna strana.
20.6.2011
SAN – Dragan Pavlović
Dan oblači sako tamnoplavi,
čuju se zrikavci negde u travi.
Noć polako smenjuje dan,
a u dečije sobe nečujno ulazi san.
Zanimljive priče deci sprema
i njima se već pomalo drema.
Mesec žutim fenjerom maše,
deci pune sa mlekom čaše.
19.6.2011
MIRIS BOŽURA – Sandra Miladinović
Majkama , sestrama, suprugama….
Srbijo, volim svaki tvoj pedalj,
ali, nemogu vise ovo da gledam,
suvise cesto se ponavlja!
Plakala je Andjelija, plakala je Natalija,
plakala sam i ja, potajno i sama,
za svima vama, bracom, ocevima, muzevima,
sinovima!
18.6.2011
ДАН-Велибор СикимићПогријеши дан па те позове
Не да ми да преварим туге
Срећа се вјешто скрива
Али додири памте
Препознаће
Гдје срце једино дише
Гдје горе чежњиве усне за те.
(C) Велибор Сикимић 2011.”
17.6.2011
OSVIT TAME – Marina Adamović
nisam više
ovde
radujem se
tamnoj zori
i problema nema
nema
sada sam naga i slobodna
prerasla sam život
kao iznošeno odelo
zaista sam srećna i beskrajna
zaista
16.6.2011
PESMA NEDELJE – PLAMEN – Sandra Miladinović
Plamen u meni tinja,
ljubav neopisiva,
i neprijatelja razumeti znam!
Oci su mi dusa na licu
gde sam ukrstila niti mudrosti i dobrote!
Gde su granice i mere svemu?
Ja tamo negde nad Pacifikom,
dusu otvaram nikom i nekom!
I srecna sam sto je tako,
cak i kada strelu sred srca dobijem,
ne iznenadjuje me sto pristajem da “robujem”!
Moja je misija teska priznajem,
olujama odolevam i neznam dokle!
Jos ima takvih moj zivote!
Svi se neznamo, ali kolo cinimo,
beskonacno i neprekidno,
celom kuglom se uvija!
I bice tako dok sam ziva!
Srecna sam i kada sam kriva, a nisam kriva!
LJUBAV MI DAJE KRILA!
15.6.2011
VINO-Jovan Mihajlo
Razdražanja razlivanja
koja su to čudna stanja
Dal je vino suza neba
poslastica ta nas vreba
Vino ti je kao munja
malo pijep glava kunja
S obronaka Šumadijesortno vino nek se pije…
14.06.2011. – SOLISTA MRTVIH – Marina Adamović
Umirem …uz osmeh
Čemu laži i obmane
…Molim vas – što dalje
Uživam u horu
Prekrivenim tamom
13.06.2011. –Lažno pozorište -Vlada Vasiljević
Volela me nije nijedna,
Sve one su volele neke druge u meni
Preslikane u njihovim umovima
12.06.2011. – SPLETKE – Ksenija Aleksić
Reč je tek deo stvarnosti
i sutra već biće prošlost.
Pamtiće se pečat tvorca teška,
a od žrtve i onako ostaće tek možda senka!
11.06.2011 –KAPARA SUDBINE – Spasoje Ž. Milovanović
ćutim o bilo čemu
ćutim sve vreme
ćutim od poljupca
kojim je razneta vest o nama
10.06.2011 –Bezimena – Mladen Popadić
Tražio sam te…
Nemoj misliti da nisam,
samo zato što si ti
mene našla prva.
09.06.2011 –KAD BIH… – Dušan Marinković
Kad bih joj mogao reći,
Što se skriti ne da.
Da moja java i moj san,
I biće moje celo,
I svaki radostan dan,
Njenih ruku je delo.
8.6.2011 – IGRA – Sandra Miladinović
No stvarnost se igra
ko dete samnom,
mašte na pretek ima,
zarazni smeh širi,
rukama maše i tapše!
Volim, a da nevolim,
bilo bi mi lakše!!!
7.6.2011
ПРОТУМАЧИ ПЕСМУ ВАТРЕ -Peko Laličić
Песмом тумачим ехо звезда
у песми
од живота набујалој
и њом се кунем
и њом се браним
да не раним небо
у твојим очима
да и ти своју пронађеш звезду
у неком
чије је небо јасно распламсало ватру
која ће грејати
да и ти протумачиш песму ватре
у лету птица
које покреће зрно сна
изазвано ехом звезда
6.6.2011-
PESMA NEDELJE – ШАПУЋЕ ЉУБАВ – Latinka Djordjević
и бели галеб
Сунцем окупани
талас туге
у љубав претаче.
Плаве очи
залутале у мој сан
радују се
мом несну.
Пут удвојен.
Дах се утишава
шапуће љубав.
© Латинка Ђорђевић
6.6.2011
DVA PRAVCA – Ljubica V.D.
Ne nemoj se brinuti
Zbog mene
Tuga nek ti ne dođe
u zenice
Bol neka ti
ne prožima srce
U meni se
skamenila osećanja
i reči
5.6.2011
Predstava počinje – Marina Adamović
Juče mi je mahnuo
I rukom se osmehnuo….
Sada iznose kovčeg s njegovim drugim telom
Ono od ranije
Još uvek sedi kraj bašte
I pozdravlja začuđene prolaznike
.
Smrt je sama otplplovila
Čekaće ga tamo
Gde nema nikog koga bi pozdravljao
.
Scena kreće Karajone!
4.6.2011
Moj aforizam – Živko Begović
Evropska unija ima i neke svoje „epitete“, da bi među građanima bila
„omiljenija“ nego malo dete.
Ona sebe uvek naziva „Evropom“, mada sve evropske zemlje nisu
njene članice, verovatno po ugledu, što sve na nebu zvezde nisu
bez svoje „glavne Danice“!
Živko Begović
3.6.2011
DANAS – Živko Begović
Devetnaestog januara godine,
hiljadudevetstotinasedamdesettreće,
procvetalo je u Beču naše cveće,
izašle su omiljenje i drage novine,
za nas – Naš najdraži list „DANAS“!
2.6.2011
Sanjalica – Sandra Miladinović
Sanjalica sanja povazdan,
da je gusar strašni,
il’ veliki car!
Klanja mu se svako,
čak i onaj Toma,
što prekjuče reče:
“Jači sam od slona!”
1.6.2011
Плаве очи
залутале у мој сан
радују се
мом несну.
Пут удвојен.
Дах се утишава
шапуће љубав.
Niko nas nije pitao
A i sada nas ne pita
O našoj zemlji
O svakom kamenu
O međi
Ni o ostavljenoj
Trešnji
Kruški
Šljivi
Kravi
Niko nije pitao ni moje
Pradedove
Dedove
I bake
Da li žele da se vrate
Povrate
Ognjišta i
Vatre im prte
A sada želim da se
Pitam konačno i ja
U kojoj teče krv
Kosova polja
I starohercegovačkih šuma
Koja je natopljena
Od junaka
Izgubljenog boja
U mojim zenicama
I dalje svetlost
Cara Lazara
U mojoj glavi
Um što
Mi utka
Glava
Odsečena
Koja nad nama bdi
Umestobulki
U žitnom
Polju ravnice
Hoću moj božur
Što teče i pali
Krv koja od tuge
Romori
Hoće iz mene
Da šiklja
Prkosi
Kilometrima
Razdaljine
Srcem blizine
Osećam da sam
Bliže svom polju
I mislim da se
Ne vratim
Ostanem
Pođimo
Mi preseljeni
Iseljeni
Doseljeni
Nastanjeni kraj reka
Severa
Vratimo
Složimo se
Ko rastinje
Prekrićemo
Polje
Nadisati
Šuma
Divljač će
Veselo skakutati
Jer
Odatle nam je
svaki atom tela
Uhvatimo se za ruke
Ne nek se niko ne deli
Po veri
Ima mesta
Široko je polje
Zvezde će nam sjati
Sunce će nam toplotu dati
Vode će za svaku čašu biti
Zora u dan će se pretvoriti
I svanuti
Braćo svih vera
Ne dozvolte da nas
Opet blate rate
Možemo
Znamo
Da zajedno je bolje
Ujedinimo ovo polje