Ko poseče jabuku u cvatu,
pa joj spali mlado rodno granje;
ko to zakla umiljato janje,
da naudi meni i mom bratu?
Ko poseče jabuku u cvatu?
Ko skrnavi mladost mome sinu,
pa mu krvcu mesto vina toči;
ko mu mržnjom to zatvara oči,
da ne gleda svoju dedovinu?
Ko skrnavi mladost mome sinu?
Ko mi žito ote iz ambara,
da nahrani mrskog osvajača;
ko se igra oštricom brijača,
pa mi mladi zabran poobara?
Ko mi žito ote iz ambara?
Satri zveri i đavolje sluge,
svetlost Tvoja nek nas Bože vodi;
da se ljud’ma nova nada rodi,
milošću nas oslobodi tuge.
Satri zveri i đavolje sluge.
autor
Jovica N. Đorđević
(Прочитано: 93 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.269.658 пута)
Jaka tema, kao i poruka koju pesma nosi, ali u formi pentastiha morala bi da ima drugi raspored stihova:
Satri zveri i đavolje sluge,
svetlost Tvoja nek nas Bože vodi,
milošću nas oslobodi tuge;
da se ljud`ma nova nada rodi.
Satri zveri i đavolje sluge!
Dakle, obrazac:
1.-3.-5.
2.-4.
Srdačno,
Prof. Mr. Branko Mijatović
Trebali bi znati da u poeziji stege i klasične obrasce pukih teoretičara ne priznajem. Poeziju moramo razvijati bez stega u svim pesničkim obrascima.
srdačno
Jovica N. Đorđević
😲”pukih teoretičara”?