Na goloj uzvisini gdje te čekam,
ti čovjek,
ja jasen,
listale su moje grane,
u mom hladu rasla je tvoja ruža.
Pamtim, velim njemu,
i sad u praznom vrtu noću lebdim
s njenom rumenom dušom
koja više ne miriše.
Zašto onda suzom razaraš nutrinu,
zašto kaplješ i zalijevaš mi svele grane…
Prazne čitam knjige, tragam
za rukopisom zebnje, velim njemu,
vjetar sam, melodija u tvojim
tragovima smijeha iscrtanog
po zavjesama noći, po prozorima
po ogledalima od mjesečine.
Na goloj uzvisini gdje te čekam,
ti jasen,
ja čovjek,
prebolimo zajedno,
ti…
istinu da potrošena je druga prilika,
ja…
istinu da su u mojemu
rukopisu zebnje
izblijedjele
ruže
i oskoruše.
(Прочитано: 97 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.280.188 пута)
Теспект!
Мирко, опростите на словној грешци.
Респект и оцена 10!
Prazne čitam knjige….
Samo jedan od stihova nad kojim se treba zamisliti i pravilno ga shvatiti da bi se osetila snaga ove divne melanholične pesme.
Izbledele su ruže i oskoruše….
odlično, svidja mi se. 10.
Poštovani, hvala na pažnji i lijepim komentarima. Počašćen sam !
Samo imam jedno pitanje. Naime, ne znaš šta znači:
Možete glasati ako ste prijavljeni.
Ako nađete vremena molim Vas da mi to približite, odnosno da me informišete o čemu se radi.
SRDAČAN POZDRAV I SVAKO DOBRO !
Mirko Popović
Dobro ste pitali.ni ja to ne znam ,a ne znam ni sama pesme da objavim na sajtu.vise mi je neprijatno da mucim Ljubu sa tim i nekada bih mozda i vise nesto objavila , ali ne umem.ne razumem ni ovo za glasanje.