Sporo oduzimane časti,
dalekih noći;
Kraljevstvo me čeka
u nepovratu gde ću pasti.
Zapalite mesec, jer se smeje,
njemu je drago kad se ljute;
Oči, što nemaju sudbinu
koje nesalomiva reč greje.
Meni brzo muzika deluje,
kad gluv i nečastiv,
diriguju pohlepom, a trn
je moje srce što ne čuje.
Iskoči, ozeblo, iz kože,
dijaloga, jer biće
ne postoji dok ne izgori.
Bez ljubavi izgoreti ne može.
(Прочитано: 80 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.280.202 пута)