opet se smijeh budi dolinom i rasplamsava zaboravljene dane
nešto u zanosu išteš a ne znaš je li u ovo doba kad bilje zazeleni sa igrališta izrastaju glasovi vesele djece ili iz jedne tvoje polovice sviću latice njihova odrastanja
opet se miriš sa sjenama što brzo se onespokoje nad noćnim ormarićem dok novo jutro sviće
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović