budi se budiš se u sedmu melodiju sklizneš snatreći osvrćući se
školjke spavaju neubrani su proplanci sunca u sunce osmijeh i muk dvanaesetu oblačiš
budi se budiš se minula je dvadesetpeta na ponuđenim proplancima purpur ostao je i zaboravljeni dani zatomljen vrisak netom minulog rođendana četrdeset ljeta
budi se budiš se od sedme melodije do namigivanja zvijezdama što ti usputno ispraćaju pedesetu
budi se budiš se rasplićeš budan san i žeđ bez imena
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
