NANOSI – Mirko Popović

dugo slušam kako naš prag
zatrpavaju pahulje i raste
snijeg sa dahom studenog
južnog mraka
u meni devetogodišnjak
ne zna zašiljiti olovku
nad nijednom slikom sna
i nacrtati crne ptice
što umiru u tami decembarskoj
mir pahulja zatrpava sumrak
briše sa zidova moje nenacrtano
a ja sanjam kako sanjaš da strepim
(negdje neznano i druga
djeca jecaju)
čekajući da iz samotne noći
kroz prozor proviri daleka
nepoznata misao
onâ što netremice gleda
sve dok ne postanemo fosil

dugo slušam i ne znam što traje
dok raste snijeg i njiše se
sestrina kosa meka od pahulja
što zatrpavaju prag
tiho i dugo iza žudnje
zimskih južnih gora 

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović