Kolona tuge

i ništa nije kao prije

bježimo cestom oluja nas bije

tuđi sami preplašeni

kome smo se zamjerili

kolona duga a još veća tuga

gladni žedni bosi

lede nam se kosti

plače nejač, stari suze rone

zar da ostave gdje su svoj na svome

sin im je na straži

koju tuđin gazi

nepravda je velika stradanje se pamti

nemoj neko da se usudi sve ovo da zaboravi

i dok gori svjeća u novoj tuđini

majka tiho moli da prestane da boli

Аутор: Goran Podunavac

romantičan, blesav, purger, nizak, bosanac, krajišnik, džentlmen, jedinac, blizanac, jaran, hedonista, boem.. i kolekcionar osmeha i zagrljaja ..tekstopisac u pokušaju Види све чланке од Goran Podunavac