Povorka je crna, a nebe je belo,
Dok suze, u svim tim kristalnim ocima,
Dokazuju da kao zatvorena vrata, srce ima kljuc.
Povorka je crna, a nebo svo sija.
Ptice iz krosanja jos ne znaju da lete,
Ali zato pevaju svoje tajne svakome koga se sete.
Povorka je crna, a nebo se smeje.
Sunce kao jedini ratnik seta visoko nad glavama ispod sesira,
A mi, puzimo u crnome odelu, u redu bez kraja
Povorka je crna, a neba, neba nigde nema.
Prosli su sati onoga veselja,
Prosli su dani ljubavi i smeha,
Ali povorka, nigde, kraja nema,
Samo jedna, tuzna, u pogledu, izgubljena cesta.