DODIRI – RAJKO GLIBO

D O D I R I

U zagrljaju mržnje
sve prima njezine boje.
Hrabrost se u njemu
prodala autističnom strahu
trepereći nad plesom
prodanih duša.

Sa suncem uz rijeku
penje se na brdo.
Prepoznaje svoj ego.
Mućka glavom.
Onda naćuli uši.
Nikako da se oslobodi
lovaca u mutnom,
a brda dozivaju.

Riječ je moj mač
u krilu zore.
Pred kulom slobode
njezinom tajnom
drhturi mi glas.
Traže se u svitanju
dvije čari
nebeskim čarolijama u posjeti.
Blago njima;
sve što dotaknu
boju oplemenjenosti prima

Sa suncem uz rijeku
penjem se na brdo.
k r a j