GIRICE – Miroslav Krnjeta

Šta rade naše ulice
na ćoškovima buđave ostrige,
plivaju po njima bedne girice
deca vlastelina zelene ljige.
Rokaju se šarenim prahovima
iscrtani raznim slikama,
glume besnilo obične ose
nisu prišli uniformi ali
Igraju pistolerose.
Kakav cirkus original kolorado
njuške tripuju ja desperado,
imaju hacijende voze zlatne kočije
ne poznaju pendrek i zatvorske ćelije.
Ribice naduvane glume boksere
drmneš mu ćušku, trči kod
tata pere,
gde ste vi brate zalutali
koje ste pilule gutali.
Gledam te paradne likove
krstare i laju kroz blokove,
sedaju sa veteranima kocke
a posle mama plati recke.
Tripujte kući vaše igrice
gde na ulici nabeđene girice,
mislite da ste frajeri
vi ste nabildovani bleferi.
Pada mrak sitni miševi
izlaze zveri ulični vukovi,
palite ovce iz surovih kvartova
blejite ispred vaših torova.

РАСТУРЕНЕ МИСЛИ – КОЗИЋ САША

Растурених мисли

јурим снове

створене у вртлогу олуја

нашег новог доба.

 

Они раде у дослуху

са мртвим песницима,

са идеалима створеним

по мери мајстора

неког будућег времена.

 

Раде , а не знају шта.

Лове мисли

обешене о конопац за веш,

које се суше

и чекају ново време.

 

За све који траже ново,

а носе старо време у себи,

спремни да живе

или умру

за нешто што не разумеју.

 

Они ће им рећи ,

своје мисли,

своје идеје,

расуте, издвојене,

налик будућности.

 

Свих рођених

 

да умру срећни ,

а несхваћени.