Tražim te moja muzo u predvorjima tišine…
Miris ti osećam svuda i njuškam ti po tragu,
gazim nogama bosim srču slomljene rime
i krvlju pišem molbu klečeći ti na pragu.
Molim te da se osvrneš na mene robinju stiha;
Da mi namigneš makar il’ pružiš ruku spasa…
Slobodno budi slepa i kao ponoć tiha
al’ daj mi jedan zračak da stvorim đerdan od štrasa.
Nemam snage da gledam kako mi okrećeš leđa…
Puzim za tobom k’o gušter željna dodira tvoga,
osećam kako si ljuta, moja te slabost vređa
jer izgustirah poklon dobijen od samog Boga.
Kako sam nisko pala moleći naklonost tvoju;
Bacam pred tebe ponos k’o da je šaka prašine…
Istanilo mi se pero, mastilo gubi mi boju
a utroba mi se stegla ko lednik usred tišine.
Javi se moja muzo, tvoju blizinu slutim,
ne skrivaj se u mraku već mi pesmu najavi
da je u srce primim i hrabro je oćutim,
da se iznutra zalečim i naprečac ozdravim.
Ljiljana Tamburić