Noć kao ova,već je bila.
Lelujalo lišće s’prvim mrakom,
ruke sklapao oko mog vrata,
kao lastavica krila iz povratka.
Dodirom usana,
buktinja zavlada
u pomračini divote,
nežnost ispunjava.
Noć šapuće,
zvezde baciše prašinu,
kao jezero na mesečini ,
oči cakle.
Sunce se rađa,
a noć ova vraća,
na licu nam ispisana,
Ljubav,večna.