Kada me nazoveš mileno moje,
nemoj me mila rečima peći;
da ne zabole reči me tvoje,
ti onda ćuti, nemoj ništ` reći.
Samo me gledaj košuto moja,
onako kako to samo ti znaš;
kad znam da iskrena je reč tvoja,
onako, kad ljubav iz srca daš.
Slaži me tad košuto voljena,
reci da laž je što kažu ljudi;
jer ti si žena sa sto imena,
zbog tebe srce dobuje, ludi,
Zbog tebe drugu kraj sebe neću,
ti si mi košuto živa rana;
zbog tebe trajem, zbog teb` umreću,
uvenu lišće sa naših grana.
Nemoj se branit` mileno moje,
bar mi se voljena dobro znamo;
ostade trn od ljubavi tvoje,
možeš se braniti trnjem samo.