Ovaj sonet posvećujem mom
recenzentu, kjiževniku Slobodan Djurovic, koji mi, evo, piše i treću recenziju.
Ovoga puta za životno delo jer ne nameravam više štampati knjige.
Zahvaljujem velikom pesniku, kulturnom pregaocu i uredniku moje zadnje knjige Ljubodrag Obradović, Udruženju pesnika “Poezija SRB” kao izdavaču i gospodinu Dejan Spasojević čiju štamparsku delatnost i izdavaštvo preporučujem svima koji žele dobro urađenu knjigu.
Posebno se zahvaljujem cenjenoj umetnici, slikarski Zaklina Andric koja je nesebično sponzorisala štampanje moje knjige.
Davno to beše, kad rodilo se dete,
kojem je Tvorac mnoge talente dao;
odraste brzo, godine žure, lete,
imućan, slavan, u mladosti postao.
Sreća je njegova trajala prekratko,
dušmanski uništiše njegovo tkanje ;
u trenu jednom, nesta sve što je satko,
da, bio je Tvorčevo žrtveno janje.
Nikada više dvore zidao nije,
umesto svoga, živeo drugih život;
delima sve bliže Iskonske sinije,
za njega Heruvimi spremaju kivot.
Za sobom ostavlja duhovno bogastvo,
skupio dovoljno za Nebesko Carstvo.