Beskrajne tuge, neveste bludi,
bacite svoje odore lažne;
noćas rado privijam na grudi,
hirove gnusne, uvrede snažne.
Pohotne, mrske, krezube vile,
uzalud mene zovete svojim;
mračno bi gnezdo u duši svile,
vaših se pretnji više ne bojim.
Zalud imena nosite lažna,
rečima lepim mijete usta;
istina sveta nije vam važna,
zato vam duša ostaje pusta.
Lažljive tuge, ruljo bez dara,
ponizno grudi prsim pred svima;
pljujem na lažnog vam gospodara,
u meni Boga zanavek ima.
autor
Jovica N. Đorđević