Beskrajne tuge, neveste bludi,
bacite svoje odore lažne;
noćas rado privijam na grudi,
hirove gnusne, uvrede snažne.
Pohotne, mrske, krezube vile,
uzalud mene zovete svojim;
mračno bi gnezdo u duši svile,
vaših se pretnji više ne bojim.
Zalud imena nosite lažna,
rečima lepim mijete usta;
istina sveta nije vam važna,
zato vam duša ostaje pusta.
Lažljive tuge, ruljo bez dara,
ponizno grudi prsim pred svima;
pljujem na lažnog vam gospodara,
u meni Boga zanavek ima.
autor
Jovica N. Đorđević
(Прочитано: 213 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.286.305 пута)
Моћно Јоване. Одјекује десетерац, нисам никада осетио да може овако. Да сажме мисао, слике и музику кроз слогове и моћ вокала. Копирам на друштвене мреже(са именом аутора, наравно). Последње две строфе , као “рефрен”, понављам.
Hvala Lazare na lepim rečima. Svako dobro Vam želim.
Aferim majstore!
Od mene 10 k`o kuća!
Hvala poštovani profesore. Srdačan pozdrav.