Skorojević – Vlada Ilić

Roditelji tvoji potiču sa sela,a ti glumiš facu sa Trafalger skvera.Dok pijemo kafu i načinjemo teme,kažeš da je beda davno prošlo vreme.Pričaš neke priče ,nema veze s’vezom.Ne   slažeš se kažeš s’ovom mojom tezom.Zaboravljaš da smo nekad igrali klikere,na svaku moju reč stavljaš stikere.Propade mi kafa i cigara.Daj ja ću da platim,znam da imaš para.Odrasli smo … Настави са читањем “Skorojević – Vlada Ilić”

Roditelji tvoji potiču sa sela,a ti glumiš facu sa Trafalger skvera.Dok pijemo kafu i načinjemo teme,kažeš da je beda davno prošlo vreme.Pričaš neke priče ,nema veze s’vezom.Ne   slažeš se kažeš s’ovom mojom tezom.Zaboravljaš da smo nekad igrali klikere,na svaku moju reč stavljaš stikere.Propade mi kafa i cigara.Daj ja ću da platim,znam da imaš para.Odrasli smo sada ozbiljni smo ljudi,a nekad smo pili ,bančili ko ludi.I ti mi posle svega,prodaješ muda umesto bubrega.Vidim te da tražiš tačku na plafonu,nećeš da me slušaš ti mali poltronu.Težak si ti problem ali nek ti bude,a ja odoh sada negde među ljude

Ledeni stihovi

Zašto ne znam zimu pisati zašto snijeg i led stihom ne umijem oslikati kad toliko zime i snijega na mome srcu ledene planine visoke poput Mont Everesta izgradiše sve zime prošle Zašto mi je zaleđenoj ledeno što osjećam januarsku stud kad led na duši pokrov svoj odavno niže sloj po sloj i nema te topline … Настави са читањем “Ledeni stihovi”

Zašto ne znam zimu pisati
zašto snijeg i led stihom
ne umijem oslikati
kad toliko zime i snijega
na mome srcu ledene planine
visoke poput Mont Everesta
izgradiše sve zime prošle

Zašto mi je zaleđenoj ledeno
što osjećam januarsku stud
kad led na duši pokrov svoj
odavno niže sloj po sloj
i nema te topline ni toga Sunca
koja bi bar jednu kap otopila
jedan komadić okopnila

Zašto onda ne znam zimu pisati
zar su i slova mi sva promrzla
je li se i na njima led uhvatio
zar i Muze prekriše snjegovi
ili su to samo smrzli se
mrtvog pjesnika tragovi
ili su to samo u ledu prosuti stihovi ?

© Nevenka Savić Alispahić

ONA DEVOJKA PLAVE KOSE – Slobodan Jevremović

Ona devojka najmila, plave kose, žurila koliko brzo noge je nose da traži potpise poznatih lica, da hoda istom trasom ulica tragom nekada Tina Ujevića, pa Dom Omladine i tamo žurke, pa naši susreti i naše žmurke, i ulica moja i ulica tvoja i naša … Hoću da vidim ponovo sreću da osetim davne neprošle … Настави са читањем “ONA DEVOJKA PLAVE KOSE – Slobodan Jevremović”

Ona devojka najmila, plave kose,
žurila koliko brzo noge je nose
da traži potpise poznatih lica,
da hoda istom trasom ulica
tragom nekada Tina Ujevića,
pa Dom Omladine i tamo žurke,
pa naši susreti i naše žmurke,
i ulica moja
i ulica tvoja
i naša …

Hoću da vidim ponovo sreću
da osetim davne neprošle snove,
da dodirnem juče dodirom sutra,
da sutoni opet budu i jutra,
hoću tu devojku plave kose,
najlepše duše, i danas i sutra,
i ponovo livadom punom rose,
večeri juče, večeri ove,
ja hoću tebe.

(Bgd, 23.feb.2018)