ODBROJAVANjE – Nena Miljanović

  U svemu U čemu sam ti se nastajala na početku Nestajem na kraju Čilim Iz rumene sumaglice u pet ujutru u junu Kad se ko život rađa novi dan I nova želja za mnom te budi Budan Ne prizivaš me više iz vrućeg sna Rasanjenom Ne tečem ti više krvotokom kao rekom bez dna … Настави са читањем “ODBROJAVANjE – Nena Miljanović”

 

U svemu
U čemu sam ti se nastajala na početku
Nestajem na kraju
Čilim
Iz rumene sumaglice u pet ujutru u junu
Kad se ko život rađa novi dan
I nova želja za mnom te budi
Budan
Ne prizivaš me više iz vrućeg sna
Rasanjenom
Ne tečem ti više krvotokom kao rekom bez dna
Svakom kapatkom
Ne ispijaš me više kišnu
Žedan

Gasim se
U zimskom suncu u tvojim mislima i prsima
Ni kao topline trag
Nema me u hlebu tvom nasušnom i pitanju
Da li je jela moja nezbrinuta daleka
Ne čezneš
Da mi disanje čuješ i glas
Ni rečju
Ne raspinješ me na slatke muke
Ni imenom
Ne zapinjem ti u grlu
I ne sapinjem ti košulju i kožu
Tesnu i vruću
Na misao o meni goloj

Ishlapila
Iz graške tvog ohlađenog muškog znoja
Žena sam koje nema
Trajem
Kao sećanje na sebe samu
U damarima pesama o nama
Koje mi slovo o tebi odbrojavaju vreme
U kom ću biti
Ostati
Nestati

Usne od grijeha

Usnama grešnim što su svu noć neumorne bile nikad više nemoj šapnuti moje ime… jer svjetlost se sva u momentu u pahulje zgruša i upletena u granju pred mojim prozorom zadrhti ko smrznuta duša… Ja hoću pak da nekim svojim brodovima novim kroz nove dane i nove ljubavi lagano zaplovim…

Usnama grešnim što su svu noć neumorne bile
nikad više nemoj šapnuti moje ime…
jer svjetlost se sva
u momentu u pahulje zgruša
i upletena u granju pred mojim prozorom
zadrhti ko smrznuta duša…

Ja hoću pak da nekim svojim brodovima novim
kroz nove dane i nove ljubavi
lagano zaplovim…