
Месец: април 2014.
Saša Milivojev in RABAT, MOROCCO
NA MORAVI – Nenad Đekić
Gledaj Moravu kako mirno teče, kako sunce zrakom po njoj sliku šara, kako voda dolape okreće, žito melje vodenica stara. Slušaj slavuj kako pesmu peva i s’ vrbe na vrbu razdragano sleće, slušaj vodu kako silno huči, hukom para pomoravsko veče. Gledaj one, devojke u kolu, igraju se pokraj mirne vode, a vidi tamo, momak … Настави са читањем “NA MORAVI – Nenad Đekić”
Gledaj Moravu kako mirno teče,
kako sunce zrakom po njoj sliku šara,
kako voda dolape okreće,
žito melje vodenica stara.
Slušaj slavuj kako pesmu peva
i s’ vrbe na vrbu razdragano sleće,
slušaj vodu kako silno huči,
hukom para pomoravsko veče.
Gledaj one, devojke u kolu,
igraju se pokraj mirne vode,
a vidi tamo, momak ubra cveće
pa ka njima sramežljivo ode.
Neki kažu, toga više nema,
naše selo u zaborav pada,
došlo nam je neko novo vreme,
ko još čuva tradiciju sada.
Ali selo još u nama živi
i još frula plete note tanke
i živeće sve dok ima ljudi
koji nose jelek i opanke…
(C) Nenad Đekić
XVI – Mesečeve stope — Marina Adamović
Uvek kada prođem pored kuće na uglu odigrava se ono što je moralo i uvek će tako biti. “Ne uvek, ne… samo dok još majka ima krv, ruke i misli kojim traži drage stope moje mladosti u zemlji” kaže sin hodajući raskopanom slanom baštom naspram Mesečevih nitii.
Uvek kada prođem pored kuće na uglu
odigrava se
ono
što je moralo i
uvek će
tako biti.
“Ne uvek,
ne…
samo dok još majka ima
krv, ruke i misli
kojim traži drage stope
moje mladosti u zemlji”
kaže sin
hodajući
raskopanom
slanom baštom
naspram Mesečevih
nitii.
Balada – Aleksandar Kavaja
Balada Ne vidim te u ovom oblaku dima, suština je da idealno ne postoji, odmah do prozora tester od proleća, i ista tuga, na pragu polovine i dalje bez istine. Bosa je zima a sreća hladnija, uspavana zamka stanuje u predgradju, i kao svaka sitnica, Bulevar morala a moral ulica, olovna kiša i dama bez … Настави са читањем “Balada – Aleksandar Kavaja”
Balada
Ne vidim te u ovom oblaku dima,
suština je da idealno ne postoji,
odmah do prozora tester od proleća,
i ista tuga,
na pragu polovine i dalje bez istine.
Bosa je zima a sreća hladnija,
uspavana zamka stanuje u predgradju,
i kao svaka sitnica,
Bulevar morala a moral ulica,
olovna kiša i dama bez lica.
Proći ce sve ovo , pitaćeš me kako je,
smireno , jasno i odglumljeno,
i biće nam balada,
strofa, refren i solo za kraj,
zar su važne reči,
poljubiću sećanja a ti me spreči.
Sve ovo je samo miris u notama,
trag koji je ostao,
kao kišni dani koji prijaju,
sms i dalje stoji na čekanju,
kao nada sa potpisom …
nikada.
Pesnički kutak RTK & PoezijaSRB: No2 – Latinka Djordjević
ДРУГА ЕМИСИЈА СНИМЉЕНА 25.01.2014. ГОДИНЕ У СТУДИЈУ РАДИО КРУШЕВЦА Водитељ – Светлана Ђурђевић, Гост – Латинка Ђорћевић [ti_audio name=”Poetski kutak RTK – Latinka”]
- ДРУГА ЕМИСИЈА СНИМЉЕНА 25.01.2014. ГОДИНЕ У СТУДИЈУ РАДИО КРУШЕВЦА
Водитељ – Светлана Ђурђевић, Гост – Латинка Ђорћевић
NOSIM SVOJ KRST – Miladinovic Sandra
NOSIM SVOJ KRST Spoticali su me, a ja se smejala, ruku im pruzala i prastala, bez pardona u jamu gurali, nema sam ostala , a sve sam saznala… Smejali su se mojoj samoci, zavere kovali i teske spletke, molila sam se tiho u suzama u crkvi spominjuci setne…. O, daj mi snage da sve polomljeno … Настави са читањем “NOSIM SVOJ KRST – Miladinovic Sandra”
Spoticali su me, a ja se smejala,
ruku im pruzala i prastala,
bez pardona u jamu gurali,
nema sam ostala , a sve sam saznala…
Smejali su se mojoj samoci,
zavere kovali i teske spletke,
molila sam se tiho u suzama
u crkvi spominjuci setne….
O, daj mi snage da sve polomljeno
ponovo sagradim ispocetka,
i daj mi moci da uvek ljubim
i one sto me kamenovase
i one sto mi noz zabodose
u pleca i srce,
i one sto mi okrenuse ledja
i one sto me se ipak plase
jer im je savest nemirna,
a narav teska i preka…
Nisam ni znala da neki vise
o meni znaju od mene same…
Ni da sam toliko bitna
jer cestica sam vasione…?
Volela bih da biografiju
procitam jednom natenane…
Da upoznam sebe tudjim ocima
i saznam sta mi se sve to zbilo
kuda sam bekrijala i kaldrme obijala
i gde sam vaskrsla, lakse bi mi bilo!?
O, mrznji ne znam mnogo,
jer da mrzim ja ne umem…
O, sreci puno znam
jer srecu zelim svima….
Za ljubav sirim ruke
u zagrljaj zvezdama
i znam da sam kao i svi sama
i da ce jednoga dana iza mene
ostati trag od
crvenih latica ruza za sve
pa i za one sto su me spoticali
i trenutke mira krali….
Ali…. vise im ni jedan ne dam!
Ne!
(C) Miladinovic Sandra
Želja – Nenad Đekić
Želeo sam noćas da te vidim, tako snažno ko’ nikad do sad, želeo sam da ti držim ruku da na licu osetim tvoj dah. Želeo sam da ti mrsim kosu, da udišem njen mirisan prah, želeo sam da ti usne ljubim da ispunim svoj najveći san. Želeo sam da te grlim snažno, cele … Настави са читањем “Želja – Nenad Đekić”
Želeo sam noćas da te vidim,
tako snažno ko’ nikad do sad,
želeo sam da ti držim ruku
da na licu osetim tvoj dah.
Želeo sam da ti mrsim kosu,
da udišem njen mirisan prah,
želeo sam da ti usne ljubim
da ispunim svoj najveći san.
Želeo sam da te grlim snažno,
cele noci dok ne svane dan,
da te gledam kako mirno spavaš
dok ti lice miluje moj dlan.
ZVEZDANE VARNICE – Miladinović Sandra
ZVEZDANE VARNICE Dobuje kiša tiho, još tiše, u smiraj noći donosi blaženstvo kao da briše sećanja neka i sklanja u nedra istine trag da se dobro slože u mozaike rekreiraju kraj starih klupa dobuje kiša tiho, još tiše, odzvanja kroz noć i niz okna luta…. Dobuje kiša da lepše ne može, setu odvlači u visokom … Настави са читањем “ZVEZDANE VARNICE – Miladinović Sandra”
ZVEZDANE VARNICE
Dobuje kiša tiho, još tiše,
u smiraj noći donosi blaženstvo
kao da briše sećanja neka
i sklanja u nedra istine trag
da se dobro slože u mozaike
rekreiraju kraj starih klupa
dobuje kiša tiho, još tiše,
odzvanja kroz noć i niz okna
luta….
Dobuje kiša da lepše ne može,
setu odvlači u visokom potpeticama,
telefonira već celi dan
i negde odmara očigledno
jer njena muzika baš zvuči vedro
na talasima najslušanije stanice…
Mnogo se njih večeras pripilo,
a leptiri nadleću zvezdane varnice!
(c) Miladinović Sandra
ŽELJA – Tamara Babić
ЖЕЉА Буди се пролеће, у мени дашак једне нове Среће. Преко шарених крила дошла, једну нову жељу свила, дала ми јаку вољу, јачу од било којих сила. Желим те руке и њихов стисак јачи од буке, кад на прагу покуца мрак, додир да ублажи страх. Очи боје црног вина шириле су мир, док се на … Настави са читањем “ŽELJA – Tamara Babić”

ЖЕЉА
Буди се пролеће,
у мени дашак
једне нове Среће.
Преко шарених крила
дошла,
једну нову жељу
свила,
дала ми јаку вољу,
јачу од било којих сила.
Желим те руке
и њихов стисак
јачи од буке,
кад на прагу покуца мрак,
додир да ублажи страх.
Очи боје црног вина
шириле су мир,
док се на врату сливала њихова близина,
поглед дубок као вир,
таласао се преко бескрајних долина.
© Тамара Бабић

