
Месец: јул 2013.
TEBI SLJIVO
Sljivo ranko,pesmom opevana, rukom brana,devojci davana. Selo moje,sljivo pozegaco, rodna kuco pod sacem pogaco. Voli Srbin selo,voli rodnu njivu na brezuljku svakom,zasadjuje sljivu. Jer ga,uz sajkacu krasi, sa rakijom i usta pokvasi. Najlepsi si na celome svetu moj sljiviku,kada si u cvetu. Sljivo plava,voce najmilije, sljivo plava,nevesto Srbije. Odgovora nema do danasnjeg dana dal si … Настави са читањем “TEBI SLJIVO”
Sljivo ranko,pesmom opevana,
rukom brana,devojci davana.
Selo moje,sljivo pozegaco,
rodna kuco pod sacem pogaco.
Voli Srbin selo,voli rodnu njivu
na brezuljku svakom,zasadjuje sljivu.
Jer ga,uz sajkacu krasi,
sa rakijom i usta pokvasi.
Najlepsi si na celome svetu
moj sljiviku,kada si u cvetu.
Sljivo plava,voce najmilije,
sljivo plava,nevesto Srbije.
Odgovora nema do danasnjeg dana
dal si ti sljivo il Morava vise opevana
Srbijo! tebe krasi sljiva
u pesmu o tebi se Morava uliva.
Junacima si snagu davala u boju,
zato,sljivo,volim ja rakiju tvoju.
Ranjenima tobom vidali su rane,
hladovinu pravile,sljivo,tvoje grane.
KRATKE LIRSKE PRIČE/ LOM —–Marina Adamović
Brodolom Lom broda i njen spas na olupini od života. Bezbrižno sanja na sudbonosn (om) ostrvu (pust om pust ommmm) Pustite je; ne pominjite ni om,ni lom; on a sanja život,koji je bio tu? tu! tu…pred nj ommmm . Zaista, pustite me; niste vidoviti, ni čarobnjaci… Da ste to, znali biste da prisećanje i ostrvo … Настави са читањем “KRATKE LIRSKE PRIČE/ LOM —–Marina Adamović”
Brodolom
Lom broda i njen spas na olupini od života. Bezbrižno sanja na sudbonosn
(om) ostrvu (pust om pust ommmm)
Pustite je; ne pominjite ni om,ni lom; on a sanja život,koji je bio tu? tu! tu…pred nj ommmm .
Zaista, pustite me; niste vidoviti, ni čarobnjaci…
Da ste to, znali biste da prisećanje i ostrvo lomi na gromuljice kojima se naoružava gr
ommmm
Борислава Дворанац, ЗА ВРЕМЕНА
Борислава Дворанац ЗА ВРЕМЕНА Данас кроз снег и буру преко сунчаног мора и беле ливаде капије и ограде прескачемо у пољупцу игром занесени ја тобом ти мном за сва времена ________________________________ (,,Ишчезли цвет”,Бранково коло, Сремски Карловци, 2012.)
Peko Laličić, NEZGRAPNI SLADOKUSCI
Peko Laličić NEZGRAPNI SLADOKUSCI (M E D V E D I) Izrazito snažne zveri, nezgrapnog krupnog tela i duguljaste okrugle glave, šiljate, napred ravno rezane njuške, debelog vrata, malenih očiju i kratkih ušiju, bez poziva se uz duvanje, mrmljanje, roktanje ili brundanje tromo ili brzim, čudnim trkom pojave i nisu nikakve babaroge kad se iako … Настави са читањем “Peko Laličić, NEZGRAPNI SLADOKUSCI”
Peko Laličić
NEZGRAPNI SLADOKUSCI
(M E D V E D I)
Izrazito snažne zveri, nezgrapnog krupnog tela
i duguljaste okrugle glave,
šiljate, napred ravno rezane njuške,
debelog vrata, malenih očiju i kratkih ušiju,
bez poziva se uz duvanje, mrmljanje, roktanje
ili brundanje
tromo ili brzim, čudnim trkom pojave
i nisu nikakve babaroge
kad se iako nezgrapne
uspravljaju na zadnje noge.
Oštroga njuha, osrednjeg vida i dobroga sluha,
prespavaju zimu u hladnim predelima,
na obalama ledenih mora,
a neki u toplim i gustim šumama,
gde ih u jamama, šupljinama drveća i pećinama,
uglavnom same sačekuje zora.
Bilo da je mrki,
ili crni – baribal,
malajski,
indijski
ili tibetanski medved ogrličar,
severni beli medved
ili medved surlaš
malo toga ih deli
jer su uglavnom svežderi.
Skoro svi semenke vole,
jedu bobice, korenje, sočne trave
i cvetove drveća,
od roditelja uče
(jer izbegavaju škole)
pošto za rakove, školjke, insekte i crve,
ribe, ptice i njihova jaja,
med, sisare, pa i strvine
ne treba filozofija veća
od one koju koristi ova družina stroga
kad noću u lov izađe iz brloga.
U Evropi, Aziji, Africi i Americi
snažnije vrste napadaju domaću stoku
i nisu dobroćudne kao na slici.
Neki od njih se lako pripitomljavaju
i nisu nikakve babaroge –
u cirkusima nas lepo zabavljaju
uspravljajući se
na zadnje noge.
Mede su veliki sladokusci
i posebno med vole,
a kada bi znali kako je lepo
družiti se s decom
možda bi i oni išli u škole.
________________________________
Iz knjige ,,Čarobno carstvo”,
ciklus Sisari – prepev po Bremu)
Борислава Дворанац, ВРЕМЕ ЈЕ СУНЦУ
Борислава Дворанац ВРЕМЕ ЈЕ СУНЦУ Сетна дево танана реко усидрени ти брзаци цветају не куни не жали вило Равијојло расплетене косе злаћане гараве катране милује драги тражи ватрене жеравице два неба два чиста језера две латице да заплови лабудом да вранцем поскочи да соколом полети додолу да отера време је сунцу _______________________________ (Ишчезли цвет”, Бранково … Настави са читањем “Борислава Дворанац, ВРЕМЕ ЈЕ СУНЦУ”
Борислава Дворанац
ВРЕМЕ ЈЕ СУНЦУ
Сетна дево
танана реко
усидрени ти брзаци
цветају
не куни
не жали
вило Равијојло
расплетене косе
злаћане
гараве катране
милује драги
тражи
ватрене жеравице
два неба
два чиста језера
две латице
да заплови лабудом
да вранцем поскочи
да соколом полети
додолу да отера
време је сунцу
_______________________________
(Ишчезли цвет”, Бранково коло,
Сремски Карловци, 2012.)
Saša Milivojev, hetel Rayhaan by Rotana, DUBAI, 2013.
* * * Radenko Nastić
Svetla se gase Na pozornici zavesa kruta U oku magle sive Na dlanu dugme skaputa. Svu noć padaju kiše I tuga se niz okna lije To srce vara-kasno čuh A srce krije,krije.
Svetla se gase
Na pozornici zavesa kruta
U oku magle sive
Na dlanu dugme skaputa.
Svu noć padaju kiše
I tuga se niz okna lije
To srce vara-kasno čuh
A srce krije,krije.
Aleksandar Jakšić
Pisanje kao jedini izlaz kao porok koji nikad ne spava nezajažljiva glad! Zaljubljen u sam život suviše bogat da se ikad potroši suviše misteriozan da se ikad opiše pomoću par uzdaha, zbirom slova koje smo mucajući naučili mlatarajući rukama prve rečenice naše dečije svesti utisak oslobođen svakog stida bez straha da zavirimo u predeo mašte … Настави са читањем “Aleksandar Jakšić”
Pisanje kao jedini izlaz
kao porok koji nikad ne spava
nezajažljiva glad!
Zaljubljen u sam život
suviše bogat da se ikad potroši
suviše misteriozan da se ikad opiše
pomoću par uzdaha,
zbirom slova koje smo mucajući naučili
mlatarajući rukama
prve rečenice naše dečije svesti
utisak oslobođen svakog stida
bez straha da zavirimo u predeo mašte
koji smo sami stvorili
od slova našeg imena
toplog mleka, rumenog obraza
nevinog poljubca, majčinog glasa
tišine mraka,
u jedino iskrenom svetu koji smo poznavali.




