Дан: 3. јул 2013.

Peko Laličić, Iz pesnikovog dnevnika

Peko Laličić IZ PESNIKOVOG DNEVNIKA SIT SVEGA Pošao sam na put sit svega sebi sam stao na žulj pa molim pero da me izvuče iz govana do kolena. 14. 4.1992.

Peko Laličić
IZ PESNIKOVOG DNEVNIKA

SIT SVEGA

Pošao sam
na put

sit svega
sebi sam stao
na žulj

pa molim pero
da me izvuče
iz govana
do kolena.

14. 4.1992.
U vozu, 9. VI 2013.

Istina je ko moga pitanja

Istina je ko moga pitanja Sa riječju odnešenom do stvaranja jutra Sa kosom puštenom niz rubove zore I danom što zna da svaki dan je sutra   Ljepota je ko mog izvornog lika Savršeno oblikovanog u kalupu svjetla Sa bićem svakog dobra sjemenom života Što raste tek kad ljubav ga je rekla   Sa sobom … Настави са читањем “Istina je ko moga pitanja”

Istina je ko moga pitanja

Sa riječju odnešenom do stvaranja jutra

Sa kosom puštenom niz rubove zore

I danom što zna da svaki dan je sutra

 

Ljepota je ko mog izvornog lika

Savršeno oblikovanog u kalupu svjetla

Sa bićem svakog dobra sjemenom života

Što raste tek kad ljubav ga je rekla

 

Sa sobom srasla za drugog stvorena

U Jedno slivena ja sad hoću više

Otisnuta dlanom u eone buduće

Vremenom ovim vječnost me piše

Ne brini

Ne brini Ja idem nekud Sobom skrivena Sa neispisanim listovima papira I olovkama što strpljivo čekaju u mom neiskazu Ko mjerni instrumenti pri operaciji U kojoj pobjeda-poraz čak ni preživljavanje Više ne znače ništa Gdje nema ničeg do puke radosti Nad oblacima u kojima visi tišina Pretvarajući se da je nesazrela kap kiše U opni … Настави са читањем “Ne brini”

Ne brini
Ja idem nekud
Sobom skrivena
Sa neispisanim listovima papira
I olovkama što strpljivo čekaju u mom neiskazu
Ko mjerni instrumenti pri operaciji
U kojoj pobjeda-poraz čak ni preživljavanje
Više ne znače ništa
Gdje nema ničeg do puke radosti
Nad oblacima u kojima visi tišina
Pretvarajući se da je nesazrela kap kiše
U opni što tiho pucketa pred pad
I ne progovara
Dobro sam ne čujem ništa
Jer puna su doba a riječi su prazne
Što do juče je bip žamor
Ukraden sa pijaca
Sada je voćka neiskušana bescijenjem besplatna
Slobodna za usne-govor
Za zube-ujed vječnosti
Za koju svi smo tek jedna kriška značenja
Smislena tek ako je samom sbom progutana
Sjemenom ispljunuta u svemire
Sa nekim drugačijim rastom
U miru ostaj i oslovi me
Kraj puta gdje jedini miljkaz
Ti si sam sa ulaznicom slobode
I predivne i strašne

Miroslava Odalovic